Žličica šećera dovoljna je da vam se privremeno smiri nagla narav

Kad ste nervozni, agresivni i općenito lošeg raspoloženja rješenje za smirenje mogao bi biti najobičniji šećer. Na primjer, čaša limunade zaslađena jednom žličicom šećera smirit će, barem na nekoliko minuta, i one najagresivnije naravi. U istraživanju  profesora Brada Bushmana sa Državnog sveučilišta Ohio objavljenoj na internetskim stanicama časopisa Agresivno ponašanje ('Aggressive Behaviour') pokazalo se da pravi šećer neutralizira agresivnost koju katkada znamo pokazati prema nepoznatim ljudima što nije slučaj s umjetnim zaslađivačima. Tajna učinka je u glukozi, jednostavnom šećeru kojeg možemo naći u vlastitoj krvi i koji energijom hrani mozak. Odupiranje agresivnim nagonima podrazumijeva puno samokontrole, a za samokontrolu je pak potrebno puno energije, jasan je profesor Bushman. Glukoza daje tu energiju mozgu. Bushman je s kolegama svoja saznanja pojasnio u dva zasebna stručna rada - oni su proveli nekoliko odvojenih eksperimenata kojima su dokazali da ljudi koji imaju problema s apsorpcijom i obradom glukoze pokazuju znakove agresivnosti i manje spremnosti da oproste drugima.  Nadalje, broj onih koji imaju ovakve probleme s glukozom - poglavito osobe s dijabetesom - raste iz dana u dan. Profesor Bushman kaže daje dijabetes u tom smislu štetan ne samo za pojedinca već i za čitavo društvo.

U njegovom prvom istraživanju su sudjelovala 62 studenta od koji je polovica pila limunadu sa šećerom, a druga s umjetnim zaslađivačima i drugim alternativama. Nakon osam minuta koliko je potrebno da glukoza dospije u krvotok studenti su pristupili posebno prilagođenom testu reakcija. Pokazalo se da su studenti koji su popili limunadu sa šećerom bili manje agresivni od drugih.

U drugom istraživanju objavljenom u časopisu Osobnost i individualne različitosti ('Personality and Individual Differences') profesor Bushman je s kolegama sa Sveučilišta Kentucky analizirao simptome dijabetesa tipa 2 kod određenog broja pacijenata (utrnulost stopala, plitko disanje, osjećaj općeg umora) te utjecaj te bolesti na njihovu sposobnost opraštanja drugima. Rezultati tri pod-eksperimenta pokazali su istu stvar - dijabetičari kod kojih su opisani simptomi bili izraženiji teže su opraštali drugima njihove prijestupe. To naravno nije opravdanje za agresivno ponašanje, ali barem nam može pomoći da razumijemo zašto se neki dijabetičari tako ponašaju. A kako se broj dijabetičara sve više povećava, to je nešto o čemu bismo svi trebali dobro razmisliti, upozorava na kraju Bushman.