Vulkani su opasniji od nuklearnih bombi

Znanstvenici diljem svijeta strahuju od katastrofičnih posljedica vulkanske aktivnosti. Prošli mjesec startale su dvije internacionalne ekspedicije. Ruski i američki istraživači krenuli su prema vrhu Sarychev, lociranom na poluotoku Kamčatki. Malo kasnije počela je i francuska ekspedicija na otok Ambryum.

Znanstvenici su posebice zabrinuti vulkanom Benbow. Smatraju kako će bazaltni zid koji dijeli vulkan od oceana prije ili kasnije popustiti pred pritiskom. Tada će se dogoditi eksplozija koja će nadmašiti poznatu erupciju na indonezijskog vulkana Krakatau, i uništiti otok. U ovom slučaju, prirodna katastrofa može zahvatiti čak i Australiju te Indoneziju.

Nove znanstvene ekspedicije spremne su u bliskoj budućnosti otkriti i druge opasne vulkanske zone, uključujući sjevernu i južnu Europu (Island, Italija), Afriku i Karibe. To je razlog zašto razvijene zemlje ulažu dodatna sredstva u financiranje takvih studija. Ljudi žele predvidjeti potencijalne vulkanske erupcije ne samo zbog očuvanja ekonomije, već i očuvanja cijele populacije.  

>> Teorije zavjere o erupciji vulkana na Islandu

Postoje neke osnove za zabrinutost. Naime, povijest sadrži mnogo primjera kada su vulkanske erupcije odnijele živote stotine i tisuća ljudi, pa i cijelih civilizacija. Prijetnja od erupcije zahvaća čak i one koji žive daleko od vulkana. Sama lava nije toliko opasna koliko emisija toksičnih plinova i tsunamiji kao direktne posljedice.

Erupcija vulkana Santorini na Mediteranu 1400 godina prije Krista smatra se najimpresivnijim primjerom iz antičke povijesti. Vulkanolozi kažu kako je postigla snagu milijun nuklearnih bombi bačenih na Hirošimu. Ta erupcija izazvala je kolaps cijele mikenske civilizacije. Neki antički povjesničari vjeruju kako je Santorini uzrokovao propast Atlantide.

Kasnije su na red došli i Pompeji. Primjera ima i u novijoj povijesti. Erupcija vulkanske brazde Lucky na Islandu 1783. zamalo je uništila cijeli otok. 1883. tijekom erupcije indonezijskog otoka Krakataua poginulo je 36 tisuća ljudi.

Postoji još jedan problem. Vulkanska aktivnost utječe na klimu cijele planete. Prašina koju izbacuje snažna erupcija odlazi u stratosferu, te reflektira sunčeve zrake, zbog čega se Zemlja hladi. Kao rezultat dolazi do hladnog i neugodnog vremena, posebice jakih zima. Tipičan primjer jest eksplozija vulkana Tambora u Indoneziji 1815. Zbog prašine i plinova iduća godina je u Europi i Americi dobila naziv kao godina bez ljeta. To je rezultiralo umiranjem usjeva i nestašicom hrane.

Erupcija Eyjafjallajökulla pokazala je potpuni nedostatak zaštite civilizacije od katastrofe. Ljudi još uvijek ovise o prirodi, a stara euforija da je mogu kontrolirati očito je precjenjivanje moći. Srećom apokaliptične erupcije kao ona na Santoriniju pojavljuju se jednom u 4 tisuće godina. No nitko ne može garantirati da se katastrofa neće dogoditi u bliskoj budućnosti.