Zašto i dalje mijenjamo vrijeme dva puta godišnje?

Koliko god se vjerovalo kako će pomicanjem kazaljke sat vremena unaprijed za vrijeme ljeta doći do uštede energije i boljem korištenju dnevnog svjetla, tako je već odavno i znanstveno dokazano kako je to čista glupost. Dapače: pomicanjem kazaljki dolazi do ozbiljnih zdravstvenih tegoba, problema u prometu, komplikacija u proizvodnim procesima... Nikakva korist i samo šteta.

Čak i političari su to nekako shvatili: još 2018. je Europska komisija predložila ukidanje promjene vremena u EU, provedeno je i ispitivanje građana gdje se preko 80% od oko 4,6 milijuna Europljana izjasnilo: ukinite tu bedastoću. Godinu dana kasnije je prijedlog EK prihvatio i Europski parlament - i onda je zapelo.

Jer treba li ostati kod „ljetnog" ili „zimskog" vremena? Po „ljetnom" je u razumno doba jutra zimskog dana u Finskoj još mrkli mrak, po „zimskom" ljetnog jutra u Portugalu već odavno prži sunce. EP se domislio solomunskom rješenju da o tome odluči svaka od članica, ali bi bilo dobro da se barem susjedne države dogovore što će učiniti i da bude nekakve logike po njihovom geografskom položaju.

Pa gdje ti je sunce!

Ali godine prolaze, mijenjamo te naše nesretne satove, mučimo se ustati i zaspati po „novom" vremenu, a njemački zastupnik u EP Markus Ferber se žali: „Ne možemo ništa učiniti. Mislim da su svi argumenti već odavno rečeni, a sad se može i donijeti odluka." No odluke još nema.

Dapače: Njemačka je na zemaljskoj kugli točno u zoni izvornog, „zimskog" vremena gdje će sjenka štapa zabodenog u zemlju u podne pokazivati sjever - niti malo na sjeveroistok, niti na sjeverozapad. Ali uvjerlijva većina Nijemaca, valjda po poslovici „tko rano rani...", želi ipak ljetno vrijeme. I Hrvatska je također u toj zoni, a i tamo je raspoloženje slično.

Njemački eurozastupnik pak misli: „Ako tu doista želimo olakšati život našim građanima, onda se barem mi u Njemačkoj moramo dogovoriti". To bi onda valjda i druge države Europske unije navelo konačno se odlučiti i prekinuti ovu gnjavažu.

No i Europska komisija je skeptična, hoće li doći do dogovora: već su određeni točni termini sve do godine 2026.