Smrt i beznađe, no zašto Japanci ne pljačkaju?

Pejzaž Japana djeluje kao iz filmova o Drugom svjetskom ratu. Niti jedna industrijalizirana zemlja od tada nije doživjela toliko razaranje. Možda su Japanci nešto naučili iz svoje povijesti? Možda se snaga jedne nacije očituje u tome kako se drži u teškim vremenima?

Čini se da je solidarnost izrazito jaka u Japanu. Možda čak impresivnija od njegove tehnološke moći, jest japanska socijalna snaga. Naime, u ovim, za zemlju teškim trenucima, mnogi vlasnici supermarketa odlučili su smanjiti cijene, dok vlasnici kafića i restorana doniraju besplatna piča i obroke ljudima koji se zajedno bore da prežive. No što je naimpresivnije, Japan nije zapao u stanje očaja i kaosa - nema pljački ni krađa.

Ovo je prilično neobično među ljudskim kulturama, pa čak i na razvijenom zapadu. Npr., tijekom poplava 2007. u regiji West Country u Britaniji, povećao se broj provala u automobile, a krala su se i besplatna pakiranja vode. Krađa je bilo i u Čileu, tijekom potresa prošle godine, i to toliko da je vojska morala intervenirati. New Orleans je nakon uragana Katrine doživio pljačkanje neviđenih razmjera. Haiti ne treba posebno spominjati.

Zašto neke kulture reagiraju na katastrofu neljudski, ispoljavajući primitivne instinkte, dok druge - posebice japanska - očituju altruizam čak i u nesreći?