Pogled unutar bipolarnog uma

Opasno podizanje i spuštanje raspoloženja uzrokovano bipolarnim poremećajem postalo je aktualna tema nakon ispada popularnog glumca Charlieja Sheena i rehabilitiranja Catherine Zeta-Jones. Ljudi ovakvo ponašanje često pripisuju običnoj sklonosti mijenjaju raspoloženja, ali bipolarni poremećaj je sve samo ne običan - on je bolan i katkada smrtonosan.

Svima nama je poznat taj termin, naročito nakon javnih istupanja određenih celebrityja, a moguće je da su ga si sami dijagnosticirali neki od vaših prijatelja ili poznanika. Međutim, što je to točno bipolarni poremećaj i po čemu se razlikuje od prostog mijenjanja raspoloženja?

>>Hipohondrija - poremećaj koji zdrave ljude vodi u depresiju>>

„Bipolarni poremećaj je akcentuacija stanja određenih raspoloženja preko granice koju poznajemo i doživljavamo", objašnjava neuropsihijatar dr. John Sharp. „Ne radi se o stanju koje danas je a sutra nije, već o situaciji koja traje od tjedna do tjedna, od mjeseca do mjeseca i koja može s lakoćom izmaći nadzoru."

Istovremeno bipolarni poremećaj ostaje velika nepoznanica istraživačima koji su ga dosada bezuspješno pokušavali razumjeti. Obično je nasljedan i učestao u obitelji -  dakle, radi se o genetskom nasljeđu i nema nikakve veze s odgojem. Sve počinje s problemom koji se javlja u dijelu mozga zaduženom za naša raspoloženja. Stres, fizička bolest i manjak sna su najčešći okidači.

"Pogledajte Charlieja Sheena. On je mentalno bolestan, ali istovremeno neobično senzacionalan i uzbudljiv", kazao je dr. John Sharp.

„Ono što će se dogoditi osobi s bipolarnim poremećajem ovisi o tome na koji način se promijenilo raspoloženje. Sve se pojačava, od dobrog do lošeg", objašnjava Sharp.

Na primjer, manija počinje tamo gdje veselje prestaje, a u ekstremnim slučajevima može se raditi i o stanju koje zahtjeva hitnu psihijatrijsku reakciju. Nečije raspoloženje može biti iznimno dobro, euforično i amplificirati kreativnost, energičnost i samopouzdanje. Govor je brz, a nalet ideja beskrajan. Ovo je rani stadij i vrlo je opojan i potiče na ovisnost jer osoba jednostavno prosperira. Međutim, kontrola nad ponašanjem se brzo gubi i ono što je bilo grandiozno postaje psihotično. Kad je osoba depresivna gubi interes za inače ugodne stvari poput seksa i jela što dovodi do gubitka težine, zamora i slabije sposobnosti razmišljanja i koncentriranja. Nisu isključene čak ni morbidne ni suicidalne misli.

>>Godišnje doba rođenja utječe na psihičke poremećaje>>

Lijek - stabilizatori raspoloženja poput Lithiuma pokazali su se najučinkovitijima. U slučaju da među svojim prijateljima prepoznate nekoga s ovakvim simptomima, svakako mu preporučite stručnu pomoć.

Bipolarna liječnica je bipolarna

Dr. Keay Redfield Jamison, profesorica i stručnjakinja za poremećaje raspoloženja i profesorica psihijatrije pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta Johns Hopkins, ima bipolarni poremećaj od svojih tinejdžerskih dana. Proživjela je sve - od ekstatičnih stanja do dubokih padova u raspoloženja pa čak i pokušaja samoubojstva.

„Ili ste manični ili depresivni, nikad oboje istovremeno. Bol i patnja su neopisivi i živite u stalnoj nesigurnosti. Moja ushićenja su bila uznemirujuća, napadna i više su podsjećala na izvor tjeskobe jer sam bila i euforična i razdražljiva. Osjećaja sam se kao pod gasom, ideje i misli su navirale nevjerojatnom brzinom uništavajući moje tračnice racionalnih razmišljanja.

Moje manične epizode su znale biti i uzbuđujuće, moja psihotična energija je postajala zastrašujuća i iscrpljujuća kad mi je izmakla kontroli, počela sam halucinirati, bila sam impulzivna. Kad sam bila depresivna bilo je sasvim suprotno. Sve je usporilo, bila sam smrtno letargična, manje sam spavala, nisam mogla razmišljati niti se koncentrirati, misli su mi bile morbidne, fokusirala sam se na samoubojstvo i smrt. Nisam osjećala strast za životom; osjećaja sam potpunu beznadnost, bol, izoliranost, povukla sam se iz svijeta."

>>Četiri dijagnoze zbog kojih provodimo besane noći>>

Tipovi bipolarnog poremećaja

Tip I - osoba je doživjela barem jednu maničnu epizodu koja je trajala dulje od jednog tjedna (do šest mjeseci ako se ne liječi), a to je ujedno i najveća promjena u donosu na dosadašnje normalno ponašanje. Depresivne epizode mogu trajati i do 12 mjeseci ako se ne tretiraju.

Tip II - osoba je proživjela nekoliko epizoda teške depresije, ali tek jednu maničnu i to blagu (hipomanija)

Ciklotimija - ovo je blagi bipolarni poremećaj. Osoba doživljava epizode hipomanije koje idu iz krajnosti u krajnost u kombinaciji s blagom depresijom koja traje i do dvije godine.