Je li moguće uništiti Internet?

Bitka protiv zloglasnih SOPA i PIPA zakona usijala se do vrhunca, a situaciju su dodatno eskalirali i jučerašnje gašenje popularnog Megaupload servisa, kao i današnji napadi Anonymousa na čitav niz američkih ustanova i organizacija.

Ipak, čini se da su korisnici i borci za slobodu odnijeli pobjedu u ovoj bitki, što je vjerojatno tek jedna od mnogih u ratu koji će bit dug, skup i naporan.

>>Anonymousi u najjačem napadu na SAD>>

Rasprave o cenzuri i gašenju pristupa internetu diljem svijeta iznjedrile su i jedno zanimljivo pitanje - Je li moguće uništiti Internet, odnosno trajno ga ugasiti?

Stručnjaci nude različite odgovore na ova pitanja, ali svi se slažu u jednom - koliko god virutalan i ranjiv internet bio, njegovo potpuno gašenje nije vjerojatno, čak i u slučaju neke teške svjetske katastrofe.

>>Smak svijeta: Wikipedija se sutra gasi na 24 sata>>

Fizičko uništenje

Internet je danas toliko gusto ispresijecan i isprepleten međusobnim vezama između servera da mogućnost njegovog fizičkog uništenja graniči s krajnjom teorijom, tvrdi David Clark, profesor informatike na MIT-u.

Morali biste se svojski potruditi da pronađete onih nekoliko ključnih točaka koje trebate raznijeti kako biste učinili neku trajniju štetu. Čak su i napadi 11. rujna na New York, u kojima je uništana velika lokalna centrala, „ugasili" internet na južnom Manhattanu na svega 15 minuta.

Postoji nekoliko točaka na svijetu na kojima je moguće fizički uništiti kablove koji spajaju dva kontinenta, poput one u Miamiju, preko koje se vrši 90 posto prometa između Sjeverne i Južne Amerike.  

Ipak, takav bi potez zahtijevao značajnu količinu skupe opreme i bio prepoznat kao akt terorizma. Konačno, sasvim je vjerojatno da bi tehničarima trebalo maksimalno 24 sata da kablove ponovno vrate u funkciju.

Google pamti sve

Čak ni duži prekid u internetskim vezama na globalnoj razini ne bi uspio ugroziti preživljavanje Web sadržaja. Kopija velike većine podataka koji kolaju virtualnim prostorom spremljena je u „tvrdu" memoriju negdje na svijetu.

>>Zašto Google više nije moja primarna tražilica na internetu>>

Isto tako, tvrdi profesor ekonomije s MIT-a William Lehr, tvrtke koje održavaju podatkovne centre imaju vrlo moćne alate i sofisticirane načine za spremanje i očuvanje podataka.

Čak i Google ima spremljene cache kopije svih stranica Wikipedije, zbog čega ste na taj način mogli pristupiti svom njenom sadržaju čak i za vrijeme Blackouta.

Internetska utrka u naoružanju

Sve ovo gore nabrojeno čini Internet vrlo otpornim na fizičke napade, i malo je vjerojatno da bi netko pokušao na taj način organizirano srušiti „mrežu svih mreža".

Puno veća opasnost internetu prijeti od strane vladinih regulacija i cenzure. U radnim danima egipatskog proljeća, vlada Hosnija Mubaraka pokušala je ugasiti internet u zemlji, kako bi spriječila organiziranje prosvjeda. To je učinila tako da je naredila državnom internetskom provideru da prekine s isproučivanjem usluge svim korisnicima u zemlji.

Sličnih primjera u svijetu ima mnogo, a Kina je jedna od zemalja koja redovito „gasi" dijelove interneta svojim stanovnicima. Ipak, uvijek postoje načini da se zaobiđe i najtvrđa zaštita.

Stručnjaci tvrde da će se isto dogoditi i u slučaju da vlada SAD-a pokuša učiniti nešto slično.

„Sve to jako podsjeća na utrku u naoružanju. Firewalli, monitoring, virusi, crvi, DDoS napadi.. sve su to oružja s kojima se vode pravi ratovi u virutalnom prostoru", tvrdi Lehr.

Nikud više bez interneta

Iako je sasvim vjerojatno da će neka verzija interneta postojati dok postoji i samo čovječanstvo, ono što je sasvim izvjesno da će se dogoditi jest ograničavanje njegove otvorenosti i slobode.

>>Vodič za preživljavanje: Što kada ugase vašu omiljenu stranicu>>

Iako ta otvorenost ima i društvenu i ekonomsku korist, istovremeno je i izvor velikih sigurnosnih problema. Rješenje za svijetlu budućnost Interneta leži isključivo u novim sigurnosnim modelima koji će veliku važnost stavljati na zaštitu privatnosti te otvorenosti ovog najvažnijeg globalnog medija.