Internet hrani ljutnju

Ovih dana sve teže je komentirati na internetu bez da se ne uvučete u neku svađu. Psiholozi kažu kako bi ovaj ovisnički oblik zajedljivog kretanja naprijed-nazad trebalo izbjegavati, ili čak cenzurirati, jer on šteti mentalnom zdravlju i društvu.

Art Markman, profesor psihologije na Sveučilištu u Austin, Texasu, naglašava kako su online komentari agresivni, a ništa ne riješavaju. Komentiranje nabije jak emocionalni osjećaj koji se ne riješi na zdrav način jer, među ostalim stvarima, nemate osjećaj da vas je itko saslušao.

Razlog ovakve agresivnosti je rijetka kombinacija okolnosti koje su se na internetu poklopile. Kao prvo, komentatori su u većini slučajeva anonimni što znači da ne odgovaraju za svoje izjave. Drugo, oni se ne nalaze neposredno od svoje mete gnjeva, bio to članak ili komentar na njega. Tome pridonosi i činjenica da ljudi lakše antagoniziraju udaljene apstrakcije nego žive ljude. Treće, puno je lakše biti prost u pisanju nego u govoru.

Kako se razgovori u komentarima ne odvijaju u stvarnom vremenu često se mogu vidjeti dugo monolozi koje komentatori nikako ne bi mogli izreći da su u pravom razgovoru, licem u lice, jer, kako kaže Markman, samo ljudi u filmovima mogu imati monologe dok pričaju. Da bi se razgovor mogao uopče održati i biti razumljiv svi sudionici se moraju smiriti i slušati one druge, a toga nema među raspravama na internetu.

Bit komunikacije je sposobnost preuzimanje i razmijevanje tuđe perspektive. Ton glasa i geste imaju veliki utjecaj na naše razumijevanje onog što se pokušava izreći; zato je sve teže komunicirati što su dvije osobe dalje jedna od druge.

Markman smatra da bi mediji trebali smanjiti ljutnju i mržnju koje su postale normalne pojave pri razmjeni među čitateljima: „Vrijedno je dopustiti svim stranama da se čuju. Ali nije vrijedno da postoje osobni napadi, poruke s iznimno ljutim tonom. Čak i ako netko ima legitimnu poantu, ali s bijesnim tonom, ranjava samu prirodu argumenta, jer promiče odgovaranje na isti način." Nadodaje da ako se osobno napadi u svom najogavnijem obliku dopuštaju među komentarima to šalje poruku da je to prihvatljivo ljudsko ponašanje.

Ljudi bi se više trebali družiti sa stvarnim osobama, a dobro bi bilo da u svoj krug prijatelja ukljućimo i neke osobe s čijim se mišljenjima ne slažemo- tako ćemo razviti poštovanje prema ljudima koji imaju mišljenje različito od našeg.

Markman zaključuje sa mišlju da je povratno pregovaranje koje se javlja u razgovoru s nekim s kim se ne slažemo vještina.