« Život
objavljeno prije 11 godina i 3 mjeseca
INTERVJU - DAVID BRIERLEY

Umijeće podučavanja najviši je oblik umjetnosti

Učitelj mora dubinski vidjeti svoje učenike, a ne ih samo primjećivati jer svatko je jedinstven, a to ne možete vidjeti ako ne posjedujete ljubav prema svakom djetetu

Profesor David L. Brierley dao je ekskluzivni intervju
Profesor David L. Brierley dao je ekskluzivni intervju (IWP)
Više o

David L. Brierley

,

Škola za sutra

,

Od mozga do uma

Na međunarodnoj pedagoškoj konferenciji Škola za sutra - Od mozga do uma, koja će se održati 20. i 21. rujna 2013. u Zagrebu, gostovat će važna imena iz područja neuroznanosti te edukacije i obrazovanja. Konferencija se održava na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a kao cilj si je zacrtala poticanje dijaloga o budućnosti obrazovanja, odgoja i socijalizacije čija zadaća je transformirati naš mozak u um, svijest, osobnost.

Jedan od inicijatora i organizatora, David L. Brierley, na konferenciji će zajedno sa ostalim predavačima iznjeti najnovija istraživanja koja nam mogu pomoći u prihvaćanju nove paradigme obrazovanja koja je nužna za razvoj održivog društva. Profesor Brierley izvanredni je profesor Fakulteta Rudolf Steiner na Sveučilištu u Oslu, autor i gostujući profesor na nekoliko europskih sveučilišta, te profesor na ustanovama za edukaciju učitelja.

Autor je šest knjiga na temu fleksibilnih i kreativnih metoda u školama te savjetnik na uvođenju kreativnih metoda u škole i fakultete u Santanderu, Španjolska (Zaklada Botin). Uz sve to pedagoški je voditelj neformalnih studija za učitelje i odgajatelje u Zagrebu i Ljubljani te voditelj projekta Inovacije u obrazovanju pri Ministarstvu za obrazovanje, znanost, kulturu i sport Republike Slovenije.

U svom radu Brierley ističe kako svako doba ima svoje izazove, a zadatak obrazovnog sustava je pripremiti mlade ljude za njihovo rješavanje u okviru uloga koje će nositi u društvu. Pri tome će se generacije koje dolaze moći nositi s problemima koji će ujedno predstavljati izazov za njih kao pojedince i kao građane. U svojim govorima naglašava kako u svim dijelovima privatnog i javnog života sve više jača svijest kako je dugoročno fleksibilno i kreativno obrazovanje primarni faktor našeg preživljavanja.

Što je umijeće podučavanja? Kada koristite taj izraz na što mislite, kako biste opisali to umijeće?

Za mene je umijeće podučavanja najviši oblik umjetnosti jer je vrlo osoban, a dobar učitelj je onaj kojeg učenici vole. Ne sjećam se niti jednog svojeg učitelja jer niti jednog nisam volio, a učitelj kojeg volite je onaj koji vas vidi. Ne mislim samo primjećuje nego dubinski vidi svakog učenika. Najgore je kada učitelji primjećuju no ne vide svoje učenike. U svojoj knizi i govorim o tome „Što je ta jedinstvena individualnost koju svaki učenik ima?". Nikada više neće postojati netko poput vas ili bilo koga drugoga. Svako je jedinstven, a to ne možete vidjeti ako ne posjedujete ljubav prema svakom djetetu.

Možete li naučiti učitelja umjetnosti poučavanja ili je to nešto sa čime se dobar učitelj rađa?

To je važno pitanje za budućnost obrazovanja. Ne, ne može se naučiti, ali da, može se poticati. U obrazovanju učitelja možamo se fokusirati na razvoj potrebnih profesionalnih vještina. Njih treba vježbati. Dobar učitelj mora posjedovati i znati vještine no ne smijemo zaboraviti na drugu stranu obrazovanja učitelja koja je fokusirana na individualnost, odnosno kako izvuči najbolje iz svakog pojedinca. Najteži dio učiteljskog posla je biti svoj. Često čujemo ja sam strog učitelj, ja sam pravedan učitelj, ali biti svoj, a možete napraviti tisuću pogrešaka, sve će vam biti oprošteno jer ste svoji i autentični. Ovo je jako teško jer stalno igramo uloge. Upravo pišem knjigu koju ću nazvati „Pravo da činimo pogreške" u kojoj ću govoriti o strahu od primjerice pogrešnog odgovora. Kreativnost može jedino rasti kroz individualnost. Veliki zadatak učitelja je da rade upravo na tome no društvo je obrazovanje postavilo drugačije i za prolazak na testu potrebno je dati točan odgovor.

Često spominjete problem motivacije učenika. Kako Vi rješavate taj problem? Kako prenosite ljubav prema znanju na druge?

Jedna od najvažnijih zadaća edukacije jest da ukaže na emocije. Na engleskom imamo izraz „I am moved" (dirnulo me u srce op.a.). Kada to kažete radi se o tome da ste upravo proživjeli iskustvo i nećete ga zaboraviti nakon tri dana. Dakle, ako vas učitelj 'dira u srce' tada se učenik nalazi u fazi rasta i napreduje. Cijelo tijelo uči i pamti, a to je iznimno važno za obrazovanje. Kada nas nešto dirne u srce postanemo oduševljeni, uzbuđeni, razigrani. Fokusirani smo i želimo još, a upravo to je zadaća učitelja - da potakne u nama želju za učenjem. Zanos se veže uz osjećaj unutarnje topline, a toplina omogućava rast.

 

Međunarodni karakter predavačkog tima konferencije sastavljen je od iznimnih predavača iz Hrvatske, Norveške, Austrije i Velike Britanije. Osim profesora David L. Brierleya posebna poslastica bit će i gostovanje glasovite neuroznanstvenice barunice Susan Greenfield sa Sveučilišta u Oxfordu, koja po prvi put gostuje u Hrvatskoj.

Medijima je zanimljiva zbog svog nekonvencionalnog i zanimljivog pristupa znanstvenim činjenicama i istraživanjima koje koristi u svrhu promoviranja smislenijeg i kvalitetnijeg načina života. Uz njezin bok nalazi se i Ann Mangen, izvanredna je profesorica na Sveučilištu u Stavangeru, Norveška; autorica i predavačica s istraživačkim interesom za kognitivnu i edukacijsku neuroznanost, otjelovljenu kogniciju te utjecaj digitalnih tehnologija na čitanje i pisanje kao i na rad i razvoj mozga u cjelini.

Redovna profesorica na Sveučilištu u Zadru, Slavica Bašić, predaje i objavljuje radove o teorijskim pitanjima znanosti o odgoju, teoriji kurikuluma i reformnopedagoškim koncepcijama (Waldorf i Montessori). Ova naša profesorica svoj poseban angažman daje upravo u pedagoško obrazovanje i usavršavanje odgojitelja i učitelja.

Mary Barratt-Due, docentica je na Fakultetu Rudolf Steiner u Oslu, glazbena pedagoginja, euritmistica i zdravstvena euritmistica s 25-godišnjim iskustvom podučavanja glazbe (klavir i zborno pjevanje).

Autor nekoliko knjiga na temu umjetnosti podučavanja, uloge umjetnosti u stjecanju učiteljskih kompetencija i waldorfskog kurikuluma, Tobias Richter, predavač je na Centru za kulturu i pedagogiju u Beču te na studijima za obrazovanje waldorfskih pedagoga u Austriji, Njemačkoj i Hrvatskoj.

Organizator konferencije je Udruga IWP - Institut za waldorfsku pedagogiju koji je prije tri godine pokrenuo neformalni trogodišnji studij „Škola za sutra" koji trenutno pohađaju dvije generacije studenata, ukupno njih 80-ak iz svih krajeva Hrvatske te nemali broj studentica iz Bosne i Srbije.

Prijave: http://www.braintomind.com

12.09.2013. 12:20:00
    
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
  1. avatar
    Milos Bogdanovic
    14.10.2013. 14:44
    Ne valja kada odrastao čovek te struke ne razlikuje emocije od motiva ponašanja. Emocije dobijaju ulogu pokretačkih motiva samo kod labilnih ličnosti. Zapravo, ni tada nas osećanja ne pokreću, već nas pokreću sebični motivi koji svoje zadovoljenje traže u osećanjima. Osobe koje uče ili rade posao samo kada su motivisane unutrašnjim doživljajima jesu osobe sa velikim Egom. Danas će da lete od učenja i rada, a još sutra će da ih neki dogadjaj izvede iz takta i dovede u depresiju zbog koje neće danima moći ništa da rade ili da uče jer su postali robovi velikog Ega. Prepuštanje da nas vode osećanja je krajnji oblik porobljavanja ropsrtvu velikog Ega.

    Ono što učimo i radimo, treba da radimo iz ljubavi prema potrebi života koja zahteva naš rad, a ne zbog neke naše unutrašnje potrebe za satisfakcijom. U prvom slučaju mi kroz rad izražavamo sreću, a u drugom je tražimo. Drugim rečima, ako želoimo da radimo ono što radimo zbog unutrašnje satisfakcije, mi moramo duboko da se onesrećimo u duši da bismo imali takav motiv rada:

    http://enlite.org/podaci/slike/poreklo_motivacije.jpg
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh