TikTok je crna ovca među jednako crnim ovcama

Pohlepa kineskog režima za osobnim podacima nekome može doista utjerati strah u kosti. Totalna kontrola kojom tamošnji komunisti nadziru građane daleko premašuje baš sve što je George Orwell pisao u svojoj mračnoj viziji budućnosti 1984. Jer kada je 1948. Orwell to i pisao, definitivno nije mogao ni slutiti što će uopće biti moguće u doba interneta.

I naravno da, s obzirom na agresivnu i ekspanzionističku vanjsku politiku Pekinga, moramo biti zabrinuti za zaštitu naših podataka. Tu spada i to da se ne možemo potpuno pouzdati ni u kinesku tehnologiju mreže G5 jer niti naši stručnjaci za sigurnost ne mogu isključiti kako su tamo negdje skrivena vrata za špijunažu.

Karaoke za egzibicioniste

Ali zbog toga krenuti u križarski pohod protiv platforme TikTok je potpuno apsurdno. Najprije, TikTok je pozornica za egzibicioniste koje ionako nije briga za zaštitu njihovih osobnih podataka.To je nešto kao pozornica za karaoke gdje baš svatko može uzeti mikrofon i praviti budalu od sebe.

Tko nešto objavi na TikToku on - ili ona - upravo želi da to vidi cijeli svijet. Tko to ne želi, taj ni ne koristi TikTok. Za razliku čak i od Facebooka, TikTok uopće nije ni zamišljen za osobe koje žele komunicirati samo s prijateljima ili rodbinom.

Utoliko se TikTok uopće načelno ne razlikuje od čitavog niza drugih socijalnih mreža, na koncu i od Twittera. U svima njima je svaka poruka vidljiva za svakoga, baš kao što je to nekad bilo na amaterskoj radio-mreži: ono što je otišlo u eter može čuti svatko, od Sjevernog do Južnog pola.

Tajne službe, koncerni...

Sve što dođe na TikTok - ili na Twitter, svatko može čitati i pogledati. Ne samo drugi korisnici: i komercijalni skupljači podataka mogu sustavno kopati i grabiti osobne podatke baš kao što to mogu činiti sve tajne službe ovoga svijeta. To se odnosi i na većinom vidljive stranice Facebooka ili Instagrama. Ne samo registriranih korisnika: Instaviewer dobro zarađuje od prodaje ciljane reklame i onima koji tek žele koristiti tu platformu bez registracije. Ali već i tako su tamo ostavili mnoštvo podataka koji se mogu prodati.

To nisu samo riječi: računala sišu upravo gigantske količine biometrijskih podataka, lica ljudi na slikama i njihovih glasova. Mogu točno pratiti kretanje osoba koje se tamo izlažu, ali i njihovih prijatelja i poznanika s kojima su u kontaktu.

Sve se to, makar bilo i prije mnogo godina, može naći u djeliću sekunde na ekranu nekog policajca u možda ne tako gostoljubivoj zemlji. Ne samo osobni nego i intimni podaci: na platformama za upoznavanje kao što je Tinder nalazi se mnoštvo podataka o sklonostima koji mogu poslužiti eventualno i za ucjenu.

Nema nikakve tajnosti

Komercijalni i državni špijuni mogu znati mnogo toga o nečijoj omiljenoj boji ili o imenu kućnog ljubimca. Mogu znati i što ste jeli za doručak i koji je tip vašeg usisavača za prašinu. Sasvim sigurno više znaju o nekim korisnicima socijalnih mreža nego što oni sami znaju o sebi.

Sve to spada u univerzalnu i globalnu transparentnost socijalnih mreža. Svi oni koji lakomisleno u tome sudjeluju jednostavno moraju znati da je to tako. Ali tko je organizator takve "platforme skini se do gola", na koncu ne igra nikakvu ulogu. Kineska tajna služba može izvlačiti podatke iz kineske platforme podjednako dobro kao iz neke američke, europske ili iz neke u Tunguziji. Sve dok korisnici sami šire svoje osobne podatke sami su si krivi za posljedice.

Predodžba kako demokracije ovoga svijeta mogu zaustaviti veliku špijunažu autokratskih režima tako da zabrane njihove platforme socijalnih mreža je zato besmislena i naivna. Za zaštitu vlastitih podataka je u prvom odgovoran svaki čovjek koji koristi te socijalne mreže.