Strogo kontrolirani ljubitelj vlakova

Životna priča Britanca Erica Lomaxa, vojnog zarobljenika u japanskom logoru tijekom Drugog svjetskog rata, u vrijeme snimanja filma „The Railway Man" (kod nas dosadno preveden kao „Tragovi prošlosti") bila je široko poznata, uostalom već je snimljen televizijski film u kojemu ga je glumio John Hurt. S obzirom na potencijal ove zaista zapanjujuće priče očekivalo se kako bi film mogao imati snažan odjek, moguće čak i oskarovske pretenzije, što se na kraju ipak nije dogodilo.

Uvodni dio doima se kao decentna ljubavna priča o dvoje ljudi kasnih srednjih godina koji se slučajnu susreću u vlaku i, dakako, ne propuštaju priliku da i sami citiraju „Kratki susret" Davida Leana. Nakon komprimiranog razvoja ljubavne priče - slučajan susret, zaintrigiranost, zaljubljenost, brak - može započeti ona prava priča „The Railway Mana", mnogo bliža jednom drugom Leanovu filmu, „Mostu na rijeci Kwai", nego „Kratkom susretu".

Naime, Eric Lomax (Colin Firth) i njegova nova supruga Patti (Nicole Kidman) stupaju u vezu osamdesetih godina prošlog stoljeća (malo zbunjuje što njegov lik u tom trenutku ima više od 60 godina, dok Firth jest i izgleda desetak godina mlađi), a događaji koji su odredili Lomaxov život te koji će utjecati na njihovu zajedničku budućnost, dogodili su se prije 40 godina. Lomax je tada kao dvadesetogodišnji časnik u britanskoj vojsci u Singapuru pao u japansko zarobljeništvo i bio angažiran na izgradnji željeznice koja će povezati Burmu, one iste na kojoj je radila i družina iz filma „Most na rijeci Kwai". Lomax je bio dio ekipe zatvorenika koji su tajno sklopili radio stanicu pomoću koje su osluškivali zbivanja na frontovima, a kad su je Japanci pronašli, preuzeo je krivnju na sebe. I tada postaje žrtvom torture koja osim klasičnog premlaćivanja uključuje i zloglasnu simulaciju utapljanja, tzv. waterboarding, metodu koju su mnogo godina kasnije proslavili američki vojnici u zatvoru Guantanamo i drugim sličnim ustanovama.

Nekim čudom je ipak preživio, no traume od tih događaja prate ga cijeli život, stoga mu saznanje da je jedan od njegovih mučitelja još uvijek živ te da radi kao vodič u ratnom muzeju pruža priliku da se zauvijek obračuna s prošlošću. Konkretnije, sve upućuje na to da će se obračunati s dotičnim Takeshijem Nagaseom, no tko god je čuo za Lomaxovu priču zna da ona završava sasvim drugačije, na način koji je za većinu nas običnih ljudi zapravo sasvim nevjerojatan.

Cijeli tekst o filmu „Tragovi prošlosti" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.

http://nemilosrdnigadovi.com/the-railway-man-recenzija/