Shakespeare je bio lihvar i preprodavač žita?

Bard britanske i svjetske književnosti William Shakespeare prema nekim najnovijim spoznajama nije bio samo plodan autor brojnih dramskih djela koja su mu donijela titulu najvećeg pisca engleskog jezika svih vremena i najslavnijeg i najizvođenijeg svjetskog dramatičara, već i beskrupulozni poslovnjak koji se zbog svojih sumnjivih poslovnih praksi znao naći u sukobu sa zakonom, piše britanski The Independent.

Naime, kako tvrdi skupina znanstvenika sa Sveučilišta Aberystwyth u Walesu, Shakespeare je bio tvrdokorni businessman koji se obogatio trgovinom žitaricama za vrijeme velike gladi. 

Iako definicija lihvara koji skladišti zalihe hrane i izbjegava plaćati poreze nije opis koji uobičajeno povezujemo s imenom Williama Shakespearea, nemoguće je u cijelosti razumjeti njegov lik i djelo ako ne sagledamo i njegov često zanemaren poslovni duh, smatraju.

'Shakespeare - gomilatelj žita' redakturom je izbrisan iz povijesti kako bi se mogao roditi 'Shakespeare - kreativni genij', tvrdi profesorica srednjevjekovne i književnosti renesanse u Aberystwythu Jayne Archer.

Takav je previd rezultat namjernog ignoriranja od strane kritičara i znanstvenika koji, po njezinu mišljenju, zbog vlastitog snobizma nisu u stanju prihvatiti da je jedan takav kreativni genij motivaciju za svoje postupke mogao pronalaziti i u vlastitim interesima.

Archer je zajedno s kolegama Howardom Thomasom i Richardom Marggrafom Turleyem pročešljala povijesne arhive kako bi razotkrila pojedinosti Shakespearovog 'paralelnog' života trgovca žitom i vlasnika nekretnina u mjestu Stratford-upon-Avonu kojega su njegove poslovne prakse ponekad znale dovesti u sukob sa zakonom.

'Tijekom 15-godišnjeg razdoblja Shakespeare je kupovao i skladištio žito, slad i ječam za preprodaju po prenapuhanim cijenama susjedima i lokalnim trgovcima', tvrde oni u studiji koju će predstaviti u svibnju za vrijeme književnog festivala Hay u Walesu. One koji mu nisu mogli ili željeli platiti punu cijenu robe Shakespeare je progonio, a dobit je koristio za proširenje svojih lihvarskih aktivnosti, dodaju.

Zbog izbjegavanja plaćanja poreza na vrata su mu znale pokucati i vlasti, a 1598. se našao pred sudom zbog gomilanja žita za vrijeme nestašice. 

Popis Shakespeareovih 'nedjela' nije posve nepoznat povjesničarima, ističu nadalje, iako će možda šokirati neke ljubitelje književnosti. No, napominju kako moderni čitatelji i znanstvenici ipak trebaju uzeti u obzir teške okolnosti s kojima su se veliki dramatičar i njegovi suvremenici suočavali u povijesnome trenutku u kojemu su živjeli.

Shakespeare je živio i radio krajem 16. i početkom 17. stoljeća, u razdoblju poznatom kao 'malo ledeno doba', kada su neuobičajene hladnoće i velike kiše uništavale ljetine i izazivale nestašice hrane. 'Mislim da mi danas imamo prilično neodređene predodžbe o piscima i umjetnicima kao ljudima koji žive izvan svakodnevnih problema svojih suvremenika', kaže Archer. 

'No, za većinu književnika tijekom većeg dijela povijesti glad je predstavljala istinski i najveći problem, i bila jednako kreativno poticajna sila kao bilo koja druga', dodaje.

Primjena spoznaje o nestašicama hrane u Shakespeareovo vrijeme baca sasvim novo svjetlo na njegova djela, uključujući Koriolana (1608.), čija se radnja odvija u glađu razorenom starome Rimu. Prosvjedi zbog gladi u toj drami mogu se sagledati kao odraz stvarnog života i seljačkih ustanaka 1607. u Midlandsu, gdje je Shakespeare živio, ističe ona.

Stručnjak za Shakespearea Jonathan Bate u listu Sunday Times ocijenio je njezine zaključke vrlo vrijednima, ustvrdivši kako su Archer i njezini kolege "dali novu snagu staroj tvrdnji o elementima suvremenosti u prosvjedima zbog gomilanja zaliha žita opisanih u Koriolanu".

Iako se naša ideja o Shakespeareu kao tvrdokornom poslovnjaku možda ne uklapa u romantične predodžbe karaktera osjećajnog umjetnika, ne smijemo mu preoštro suditi, upozorava Archer: bio je to samo njegov način da osigura hranu za svoju obitelj i susjede u slučaju loše sjetve.

'Vidjeti Shakespearea kao čovjeka koji je bio gladan čini ga daleko ljudskijim, razumljivijim i složenijim', ističe. 'On sebe ne bi u prvome redu doživljavao kao pisca. Kao glumca možda - no, u prvome redu, vjerojatno se vidio kao dobroga oca i supruga, te dobroga građanina Stratforda', ocjenjuje.

Smatra kako se to vidi i u njegovu nadgrobnome spomeniku u crkvi Svetog trojstva u tome gradu. Originalni spomenik podignut nakon autorove smrti 1616. prikazivao je Shakespearea s vrećom žita u ruci. U 18. stoljeću spomenik je zamijenjen s "književnijim" spomenikom Shakespearea koji u ruci drži ukrasni jastučić s perom za pisanje.