« Kazalište
objavljeno prije 5 godina i 4 mjeseca
OPA!!

Shakespeare je bio lihvar i preprodavač žita?

Shakespeare je bio tvrdokorni businessman koji se obogatio trgovinom žitaricama za vrijeme velike gladi

Nova otkrića bacaju sjenu na velikog pisca
Nova otkrića bacaju sjenu na velikog pisca (Arhiva)
Više o

William Shakespeare

,

trgovac žitom

,

teorija

,

Jayne Archer

Bard britanske i svjetske književnosti William Shakespeare prema nekim najnovijim spoznajama nije bio samo plodan autor brojnih dramskih djela koja su mu donijela titulu najvećeg pisca engleskog jezika svih vremena i najslavnijeg i najizvođenijeg svjetskog dramatičara, već i beskrupulozni poslovnjak koji se zbog svojih sumnjivih poslovnih praksi znao naći u sukobu sa zakonom, piše britanski The Independent.

Naime, kako tvrdi skupina znanstvenika sa Sveučilišta Aberystwyth u Walesu, Shakespeare je bio tvrdokorni businessman koji se obogatio trgovinom žitaricama za vrijeme velike gladi. 

Iako definicija lihvara koji skladišti zalihe hrane i izbjegava plaćati poreze nije opis koji uobičajeno povezujemo s imenom Williama Shakespearea, nemoguće je u cijelosti razumjeti njegov lik i djelo ako ne sagledamo i njegov često zanemaren poslovni duh, smatraju.

'Shakespeare - gomilatelj žita' redakturom je izbrisan iz povijesti kako bi se mogao roditi 'Shakespeare - kreativni genij', tvrdi profesorica srednjevjekovne i književnosti renesanse u Aberystwythu Jayne Archer.

Takav je previd rezultat namjernog ignoriranja od strane kritičara i znanstvenika koji, po njezinu mišljenju, zbog vlastitog snobizma nisu u stanju prihvatiti da je jedan takav kreativni genij motivaciju za svoje postupke mogao pronalaziti i u vlastitim interesima.

Archer je zajedno s kolegama Howardom Thomasom i Richardom Marggrafom Turleyem pročešljala povijesne arhive kako bi razotkrila pojedinosti Shakespearovog 'paralelnog' života trgovca žitom i vlasnika nekretnina u mjestu Stratford-upon-Avonu kojega su njegove poslovne prakse ponekad znale dovesti u sukob sa zakonom.

'Tijekom 15-godišnjeg razdoblja Shakespeare je kupovao i skladištio žito, slad i ječam za preprodaju po prenapuhanim cijenama susjedima i lokalnim trgovcima', tvrde oni u studiji koju će predstaviti u svibnju za vrijeme književnog festivala Hay u Walesu. One koji mu nisu mogli ili željeli platiti punu cijenu robe Shakespeare je progonio, a dobit je koristio za proširenje svojih lihvarskih aktivnosti, dodaju.

Zbog izbjegavanja plaćanja poreza na vrata su mu znale pokucati i vlasti, a 1598. se našao pred sudom zbog gomilanja žita za vrijeme nestašice. 

Popis Shakespeareovih 'nedjela' nije posve nepoznat povjesničarima, ističu nadalje, iako će možda šokirati neke ljubitelje književnosti. No, napominju kako moderni čitatelji i znanstvenici ipak trebaju uzeti u obzir teške okolnosti s kojima su se veliki dramatičar i njegovi suvremenici suočavali u povijesnome trenutku u kojemu su živjeli.

Shakespeare je živio i radio krajem 16. i početkom 17. stoljeća, u razdoblju poznatom kao 'malo ledeno doba', kada su neuobičajene hladnoće i velike kiše uništavale ljetine i izazivale nestašice hrane. 'Mislim da mi danas imamo prilično neodređene predodžbe o piscima i umjetnicima kao ljudima koji žive izvan svakodnevnih problema svojih suvremenika', kaže Archer. 

'No, za većinu književnika tijekom većeg dijela povijesti glad je predstavljala istinski i najveći problem, i bila jednako kreativno poticajna sila kao bilo koja druga', dodaje.

Primjena spoznaje o nestašicama hrane u Shakespeareovo vrijeme baca sasvim novo svjetlo na njegova djela, uključujući Koriolana (1608.), čija se radnja odvija u glađu razorenom starome Rimu. Prosvjedi zbog gladi u toj drami mogu se sagledati kao odraz stvarnog života i seljačkih ustanaka 1607. u Midlandsu, gdje je Shakespeare živio, ističe ona.

Stručnjak za Shakespearea Jonathan Bate u listu Sunday Times ocijenio je njezine zaključke vrlo vrijednima, ustvrdivši kako su Archer i njezini kolege "dali novu snagu staroj tvrdnji o elementima suvremenosti u prosvjedima zbog gomilanja zaliha žita opisanih u Koriolanu".

Iako se naša ideja o Shakespeareu kao tvrdokornom poslovnjaku možda ne uklapa u romantične predodžbe karaktera osjećajnog umjetnika, ne smijemo mu preoštro suditi, upozorava Archer: bio je to samo njegov način da osigura hranu za svoju obitelj i susjede u slučaju loše sjetve.

'Vidjeti Shakespearea kao čovjeka koji je bio gladan čini ga daleko ljudskijim, razumljivijim i složenijim', ističe. 'On sebe ne bi u prvome redu doživljavao kao pisca. Kao glumca možda - no, u prvome redu, vjerojatno se vidio kao dobroga oca i supruga, te dobroga građanina Stratforda', ocjenjuje.

Smatra kako se to vidi i u njegovu nadgrobnome spomeniku u crkvi Svetog trojstva u tome gradu. Originalni spomenik podignut nakon autorove smrti 1616. prikazivao je Shakespearea s vrećom žita u ruci. U 18. stoljeću spomenik je zamijenjen s "književnijim" spomenikom Shakespearea koji u ruci drži ukrasni jastučić s perom za pisanje.

05.04.2013. 15:46:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh