Paulo Coelho: Pirati cijelog svijeta ujedinite se i piratizirajte sve što sam ikada napisao
Brazilski pisac svjetskoga glasa Paulo Coelho u svojem blogu objašnjava zašto su američki prijedlozi antipiratskih zakona loši, kako za Internet generaciju tako i za same autore
U bivšem Sovjetskom Savezu, u kasnim 1950-ima i 60-ima, mnoge knjige koje su kritizirale politički sistem umnažale su se i skrivečki kružile među ljudima. Njihovi autori nikada nisu zaradili niti novčića na autorskim pravima. Naprotiv, bilu su proganjani, osuđivani u službenim tiskovinama, te su redom završavali u sibirskim gulazima. Unatoč svemu, oni su i dalje pisali.
Zašto? Zato što su htjeli podijeliti što osjećaju. Od evanđelja do političkih manifesta, književnost je omogućila idejama da obiđu, pa čak i da promijene svijet.
Osobno, nemam ništa protiv ljudi koji zarađuju na svojim knjigama, pa tako i ja zarađujem za kruh. No, pogledajte što se trenutačno događa. Stop Online Piracy Act (S.O.P.A) može uništiti Internet. Ovo je prava opasnost ne samo za Amerikance nego i za sve nas, ako zakon bude prihvaćen on će utjecati na cijeli svijet.
Što ja mislim o tome?
Kao autor bi trebao braniti intelektualno vlasništvo no ja to ne želim.
Pirati cijelog svijeta ujedinite se i piratizirajte sve što sam ikada napisao!
Vremena kada je svaka ideja imala svojeg vlasnika zauvijek su prošla. Prvenstveno, svi recikliraju četiri teme: ljubav između dvoje ljudi, ljubavni trokut, borba za moć i priča o putovanju. Drugo, svi pisci žele da se čita ono što su napisali, bilo da je riječ o članku u novinama, blogu, pamfletu ili grafitu na zidu.
Što češće čujemo neku pjesmu na radiju skloniji smo tome da kupimo CD. Isto je i s književnošću.
Što je knjiga piratiziranija to je bolje. Ako im se sviđa početak slijedeći će dan kupit cijelu knjigu jer nema napornije stvari od čitanja dugih tekstova na zaslonu računala.
1. Neki ljudi će reći: Vi ste dovoljno bogati da si možete dopustiti da se vaše knjige distribuiraju besplatno.
Istina je. Ja sam bogat. No da li me želja za bogatstvom potaknula da pišem? Ne. Obitelj i učitelji su mi rekli kako nema budućnosti u pisanju. Počeo sam pisati, i nastavljam s pisanjem jer me ono ispunjava, daje smisao mojem životu. Da se sve vrti oko novaca odavno bi prestao pisati te se na taj način poštedio redovito negativnih recenzija.
2. Izdavači će reći: Umjetnici ne mogu preživjeti ako ih se ne plaća.
Kada je 1999. objavljena moja prva knjiga u Rusiji (s nakladom od 3000 primjeraka) u zemlji je vladala opaka nestašica papira. Slučajno sam otkrio piratsku verziju Alkemičara i odmah sam ju stavio na svoju Internet stranicu. Godinu dana kasnije, kada je okončala kriza, moja knjiga je prodana u deset tisuća primjeraka. Do 2002., u Rusiji je prodano preko milijun primjeraka, a danas se ta brojka vrti oko 12 milijuna.
Na svojem proputovanju Rusijom upoznao sam ljude koji su se prvi puta susreli s mojim radom putem piratske verzije koju sam objavio na svojoj Internet stranici. Danas, putem stranice "Pirate Coelho" dajem linkove na sve svoje knjige koje se nalaze na internetu. Unatoč tome, prodaja mojih knjiga i dalje raste - skoro 140 milijun prodanih primjeraka diljem svijeta.
Kada pojedete naranču morate se vratiti u trgovinu kako bi kupili novu. U tom slučaju ima smisla kupiti proizvod na licu mjesta. U umjetnosti vi ne kupujete papir, tintu, kist, platno ili glazbene note nego ideju koja je proizašla kombiniranjem tih proizvoda.
Piratstvo može poslužiti kao sredstvo upoznavanja s radom umjetnika. Ako vam se sviđa njegova ili njezina ideja onda ćete htjeti imati ju u svojoj kući; dobra ideja ne treba ničiju zaštitu.
Sve ostalo je ili pohlepa ili neukost.
Ovaj tekst je prijevod Coelhovog bloga na kojemu se osvrnuo na sve veću buru koju je izazvao kontroverzni prijedlog paketa antipiratskih zakona o kojima će američki Kongres uskoro glasovati.
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
"Želio bih vjerovati u to što kažete, ali jednostavno ne mogu! Kao glazbenik, ne mogu više prodavati svoju glazbu, ne mogu zarađivati za život, ne mogu kupovati potreban materijal, itd. Svaki put kad stavim glazbu na internet, to je besplatno. Svi mi kažu da sam odličan kompozitor, da je glazba izvrsna, da sam genije (blablabla), ali morat ću od svega toga odustati jer ne mogu plačati vlastite račune. Što je još gore, moja se glazba prodaje na webu, ali od toga ja ne zaradim ni centa (na M-e-g-a-u-p-l-o-a-d na primjer), već to ode nekom drugom! Više stvarno ne znam što da o tome mislim. Ne mogu se oteti dojmu da se negdje moraju postaviti neka pravila..."
A ovo što slijedi je moj komentar Cohelovih riječi. (Uz dužno poštovanje jednom od najplodnijih autora današnjice – ovo se ne odnosi na njega osobno, jer ga ne poznajem, niti na sadržaj njegovih djela koja cijenim, već samo na ono što je napisao u tom određenom blog-postu.)
Coelho se ovdje postavlja kao licemjer i kao neznalica.
Licemjer je jer je zaradio svoje bogatstvo na autorskom pravu, a sada velikodušno zagovara drugačiju poziciju.
Neznalica (ili opet licemjer) jer se pravi da ne razlikuje digitalni sadržaj od materijalnog predmeta. Želi nam reći da će nakon piratske digitalne verzije njegove knjige ljudi otići u dućan i kupiti papirnatu verziju. Ebook čitači djelotvorno opovrgavaju sve što je napisao. Nema nikakvog razloga da nakon piratizirane knjige bez drm zaštite (digital rights managment) bilo tko odlazi kupiti bilo što. O piratskoj glazbi da ne pričamo.
I još bih dodao da mi zvuči kao korporativni ulizica.
Taj dio je teže objasniti, ali navedeni komentar na to jasno ukazuje.
Naime, Coelho već jest unutar korporativnog sustava. On je brand. Dakle, on može bez problema isticati svoje navodno slobodoumlje. Povjerovao bih mu da vrati sve što je zaradio autorskim pravima. Ali, to on neće učiniti. Niti ne treba jer je pošteno zaradio. Ali, sada ne radi ništa drugo nego prozirno reklamira svoj lažni status slobodnjaka.
Ukoliko bi bilo po njegovom, netko kao čovjek koji je napisao gornji komentar NIKAD neće moći doći ni blizu njegove situacije, čak i ako bi posjedovao sve potrebne preduvjete u smislu kvalitete stvaralaštva. Razlog je taj što će u prividno slobodnom internetu bez autorskih prava dominirati samo oni koji novaca imaju toliko da mogu izdržati tu situaciju, te toliko da mogu plasirati sadržaje koje žele, i naplaćivati ih drugačije (ako ništa drugo novim gadgetima, on-line minutama ili prometima i slično).
Ukupni rezultat: prividna borba za prividnu "slobodu" interneta završit će propašću slobodnih mislioca i stvaratelja (jer će morati potražiti druge poslove, budući da ne mogu naplatiti svoje stvaralaštvo) i gomilom prividno slobodnih korisnika koji nasmješenih lica dijele navodno besplatni sadržaj plasiran od onih istih korporacija protiv kojih se navodno bore.
Novi komentar