Može li samoubojstvo biti izlaz?

Jeste li znali da otprilike tisuću ljudi godišnje učini samoubojstvo u Hrvatskoj. Ova zastrašujuća brojka vjerojatno je i veća jer vjerojatno svi slučajevi ne ulaze u službenu statistiku koju vodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo još od 1986.

Statistika kaže da se otprilike 2.3-3 puta više na samoubojstvo odlučuju muškarci u odnosu na žene, a prema zemljopisnoj lokaciji, najveću stopu imaju Krapinko-zagorska i Bjelovarsko-bilogorska županija, dok najmanju ima Dubrovačko-neretvanska i Zadarska.

Službena statistika ima svoje brojke, a s laičke strane ljude koji pokušaju ili učine samoubojstvo obično se smješta u neku od sljedeće tri kategorije: "depresivni", "psihotični" ili "manipulativni".

U nekim slučajevima razlog takvoj kategorizaciji su biološki poremećaji poput bolesti mozga, reakcije na lijekove ili problemi sa štitnom žlijezdom.  

Međutim u nedostatku stručnog liječničkog pregleda, kategorizacija suicidalnog ponašanja u skupine poput "depresivan" ili "manipulativan" ni izbliza ne može objasniti problem i obično zamagljuje pravi izvor ideja o samoubojstvu piše portal B92.net. 

Postoje određeni načini mišljenja koji su pravo "gorivo" za samoubilačke ideje, a većini ljudi su potpuno nerazumljivi - samoubojstvo je potez kojim osoba pokušava riješiti problem.

U umu nekoga tko razmatra tu mogućnost, takav čin djeluje kao efektan način eliminiranja bola. S takvim razmišljanjim  da je samoubojstvo izlaz se ne možmo i ne smijemo složiti, ali moramo razumjeti da se iza želje osobe da sebi oduzme život nalazi velika količina patnje. 

Pomisao na samoubojstvo i dolazi kada se osoba osjeća da mora pobjeći od problema koji izgleda nepremostivo, bolno i beskrajno.

Često je iskušenje da ulazimo u rasprave s osobom koja ima suicidalne namjere vrlo veliko. Želimo ga uvjeriti da samoubojstvo ne može riješiti probleme.  

Iz naše perspektive, to je točno, ali osoba koja ima takve ideje obično smatra da je to jedini izlaz.

Štoviše, rasprave čak mogu dodatno uvjeriti takvu osobu da okonča život i zato je izuzetno važno da pregovore o tome vodi stručna osoba.  

Laicima je ponekad količina bola koja stoji iza ideje o samoubojstvu potpuna nepoznanica. Što je još gore, oni ne vide da samoubilačka namjera može biti pokazatelj da osoba ima želju pronaći izlaz u problemu, ali se u nedostatku alternativa odlučuje upravo na radikalan potez.  

Zato je za pregovore sa suicidalnim osobama nužno da ih vodi stručnjak koji će identificirati uzrok bola i znati stručno porazgovarati o njemu.