Luksuz se vraća na Kubu

Redom to nisu turisti, nego su baš Kubanci koji redovito zastaju pred izlozima jedne velebne trgovine u središtu starog dijela Havane. Neki čak i ulaze u trgovinu da bi pitali cijenu. Ali nitko od domaćih ne može ni pomisliti da kupi neku od izloženih torbica Versacea, odjeće Armani ili Lacoste ili pribora za pisanje marke Montblanc.

"Cijene su žestoke", kaže nam Idalmis koja radi u jednoj državnoj knjižari u blizini. "Mislim da si ni turisti ne mogu tu nešto kupiti ako ne spuste cijene." Jer ta roba ionako nije namijenjena domaćem stanovništvu: tko bi mogao željeti torbicu od nekoliko tisuća eura dok je prosječna mjesečna plaća na Kubi oko 27 eura?

Trgovina je otvorena tek nedavno i dio je luksuznog hotela Gran Hotel Manzana. I mnogi turisti u Havani nisu baš oduševljeni: "Stvarno nisam očekivao da ću i tu naći takve trgovine", kaže nam Kanađanin Michael McDonnel. "Ako je netko i želio doći na Kubu, onda je razlog tome bio i da bi baš izbjegao ovakve trgovine."

Blještavilo Kariba

Hotel i ova trgovina su u samom središtu Havane: odmah pored je i Kapitol i nacionalno kazalište. Ako se prijeđe ulica, tamo je i bar Floridita gdje je i Ernest Hemingway redovito pio svoje daiqirie - a što sad pak čine rijeke turista. U blizini je i sjajni bulevar Paseo del Prado koji obuhvaća i Paseo Marti. Okružen visokim stablima je prošle godine to bila pozornica i za modnu kolekciju pariške kuće Chanel.

Na Paseo del Prado se vraća ona raskoš i bogatstvo kakva je bila prije - ili možda da kažemo kakav je bio i jedan od uzroka revolucije na Kubi. Dok Raul Castro Kubancima najavljuje kako će se sljedeće veljače povući s dužnosti i priprema lokalne izbore (još uvijek sa samo jednom strankom koju će se moći birati), u jednoj od zgrada u Paseo del Prado je svoja vrata otvorila i francuska parfumerija Guerlian. I to u istoj zgradi u kojoj je već bila dok nije zatvorena nakon revolucije prije pedesetak godina. Sada opet u Havani možete kupiti parfeme Givenchya, Hermesa ili Prade...

Vojno prenoćište?

Makar se luksuz vraća, na Kubi još uvijek ništa nije jednostavno. I u ovom dijelu Havane su samo neke fasade zgrada kolonijalnog stila obnovljene, mnoge nisu niti vidjele kantu boje za vrijeme čitave epohe kubanskog socijalizma. Luksuzni Gran Hotel Manzana je pak odličan primjer čitave Kube: zapravo, on pripada hotelskom lancu Gaviota koji zapravo pripada Oružanim snagama Kube. Ali on je predan na upravljanje lancu Kempinski, vodećem europskom lancu luksuznih hotela. Makar u vlasništvu vojske, na taj način tamo nikad nećete zateći ni kubanskoga generala: jedno noćenje, ovisno o sobi, košta između 355 i 2.225 eura.

Nakon što je izgubila gotovo sve svoje političke i gospodarske pokrovitelje, Kubi je od životne važnosti njezin turizam. Prošle godine je po prvi put u povijesti došlo više od četiri milijuna gostiju, ali glavni gosti još uvijek ne dolaze u onom broju koliko bi ih moglo dolaziti. Prošle godine je došlo tek nešto malo više turista iz Sjedinjenih Američkih Država (284 tisuće gostiju) nego iz daleke Njemačke (242 tisuće gostiju). Ali svi su sigurni da će turista biti još više i zato se već naveliko pripremaju i drugi luksuzni hoteli paprenih cijena: francuski lanac Accor priprema hotel Prado y Malecon, španjolski lanac Iberostar sprema otvorenje hotela Packard...

Dolaze promjene...

"Nastajanjem novog segmenta tržišta, kao i porastom turista iz Sjeverne Amerike može biti iskorišten čitav potencijal Kube", uvjeren je Francesc Camps koji je zamjenik direktora španjolskog lanca Melia na Kubi. No bez obzira i na ovo mišljenje menadžera i na vladajuću ideologiju, nije baš sigurno niti da svi Kubanci žele postati "sobarice i konobari" bogatih furešta. Ili kako bi rekao legendarni kubanski muzičar Compay Segundo iz projekta Buena Vista Social Club: "Politika? Ovaj novi momak (tada 89-godišnjak tu misli na Fidela Castra) je dobar. Tisuću devetsto tridesete su bile gadne. Onda smo prolazili kroz stvarno teška vremena."

Compay Segundo je preminuo kao i većina njegovih kolega iz tog muzičkog projekta, a i Fidel Castro nije više među živima. Makar današnji posjetitelji Kube jedva da tamo odlaze kako bi upravo u Havani kupili Bulgarijev sat za preko 10 tisuća dolara, takva socijalistička Kuba polako nestaje. A niti tamošnji komunistički vrh ne zna, u što će se pretvoriti.