Jedna žena. Jedan pas. Zajedno na putu oko svijeta – biciklom

Prije ovog putovanja imala sam poprilično "normalan" život. Nakon završenog studija kriminalistike zaposlila sam se u kartičarskoj kući - dobar, uredski posao, solidna plaća - mnogi bi bili sretni na mom mjestu. Ali nakon dvije i pol godine rada, nešto je nedostajalo. Taj posao mi nije pružao dovoljno intelektualnog izazova, sve više me gušio, a neke zadovoljavajuće promjene po tom pitanju nisu bile na vidiku. Odlučila sam napraviti korjenitu promjenu, napustiti posao, uzeti najosnovnije stvari i krenuti na put.

U to vrijeme sam ugošćavala puno Couchsurfera i Warmshowera, i njihove priče su me fascinirale i inspirirale. I ja sam htjela putovati, slobodno i bez vremenskog ograničenja. Ključni trenutak je bio kad sam ugostila 18-godišnjaka iz Belgije koji je sam krenuo na put biciklom do Australije. Sjećam se da sam pomislila - a što ja čekam?

I tako sam krenula, uzevši sa sobom svog Onnija, koji je u to vrijeme već bio dio mog života i niti u jednom trenutku nije postojala opcija da ga ostavim doma. Trebalo je samo naći najbolji način kako da sve uskladim. Nakon vaganja više opcija, put na biciklu, s Onnijem u prikolici, ispao je kao najbolji, i zahvaljujući Bicikl.biz trgovini iz Zagreba najjeftiniji način.

Budući da sam od malena sanjala kako ću jednog dana spasiti sve pse sa ulice, odlučila sam svoje putovanje iskoristi i za pomoć Udruzi Šapica iz Zaprešića. Svake godine za vrijeme godišnjih odmora velik broj pasa završi na ulici. Do jučer najbolji prijatelj najednom je teret i prepreka dvotjednom odmoru na moru. Tako je nastao projekt Sreća oko svijeta koji želi potaknuti na odgovornost koju preuzimamo nabavkom ljubimca, proširiti svijest o njihovim potrebama i dokazati da nam naši ljubimci ni u jednom trenutku života nisu teret, već ga dodatno obogaćuju.

Iako mi je ovo prvo veliko putovanje (prije toga sam većinom putovala po Europi, u vidu kraćih putovanja od tjedan-dva i jednomjesečni put u USA), prije puta se nisam ništa posebno pripremala. Moj način života me je oduvijek postepeno pripremao na ovo. Redovita planinarenja, trčanja, ranije biciklističke ture po Hrvatskoj, kampiranja, pustolovne utrke, dovele su me u psihičku i fizičku spremnost za izazov koji me čeka.

Krenula sam u lipnju 2012. iz Samobora, neposredno prije starta međunarodne biciklističke utrke. Prvih 5 mjeseci provela sam biciklirajući po Zapadnoj i Centralnoj Europi (10 zemalja i 6000km), a nakon toga sam preletjela ocean do Meksika, i nastavila svoj put južno. Trenutno sam u Guatemali gdje tražim posao kao bih prikupila sredstva za nastavak putovanja.

Ipak, moram priznati, troškovi ovakvog putovanja nisu veliki. Na putu sam već 8 mjeseci, i biti ću još sigurno 3 godine. A za 3 godine mi je u prosjeku potrebno 30000kn, tj 27kn dnevno. To i nije tako strašno, zar ne?

Bicikliram, spavam u šatoru ili koristim Couchsurfing. Gostoljubivost ljudi je nevjerojatna. Puno puta bih stala kraj nekog ranča i tražila za dopuštenje da kampiram na njihovoj livadi, a oni bi nas pozvali u kuću, nahranili nas i prepustili nam vlastite krevete!

Troškove hrane i ponekog popravka bicikla pokrivam prodajom na svom web shopu. Mogu se kupiti Happy milje za 1€ ili promo majice sa cool natpisima za 100kn (trenutno su na 20% popusta) ili meni jako drage razglednice. Dio prihoda dajem za pomoć Udruzi Šapica. Više info na www.happiness-around-the-world.com

Financijskog sponzora nemam, iako bih ga voljela imati. Na taj način bih sav prihod od prodaje sa web shopa mogla davati Udruzi. Nadam se da će netko prepoznati ljepotu i važnost ovog projekta i doprinijeti njegovoj lakšoj provedbi!

Sve naše anegdote možete pročitati na mom blogu Dnevnik jednog putopasca - www.srecaokosvijeta.blogspot.com i zapamtite - There are no such things as strangers, only friends we haven't met yet!