Klimatske promjene uzrokuju stres

Znanstvenici misle da upale mogu biti rezultat stresa i da se takve upale šire među ljudima "neviđenom brzinom". One narušavaju ljudske kognitivne sposobnosti, poput donošenja odluka - posebno odluka vezanih za Covid-19 i klimatske promjene. Razloge za društvene nemire po pitanju tema koje bi zdravorazumski trebale biti lako društveno prihvaćene jer se radi o općoj dobrobiti - istraživači Yoram Vodovotz, Julia Arciero, Paul F. M. J. Verschure i David L. Katz - tumače kroz narušene kognitivne procese uzrokovane kroničnim stresom i zagađenim okolišem.

Važna pitanja u drugom planu

Kronični stres je ono stanje kad ste godinama u istom stanju uma i kada vas problemi koji vas muče toliko pritišću da nemate energije ni volje ni snage baviti se društvenim problemima, vijestima, politikom i drugim važnim ljudskim područjima. To je ujedno razlog zašto u medijima reality-šouovi,  zabava, jeftine serije i slične emisije bilježe veću gledanost i čitanost nego društveno važna pitanja.

"Prosudba oslabljena stresom mogla bi objasniti kaotične i kontraintuitivne reakcije velikog dijela globalne populacije na stresne događaje kao što su klimatske promjene i pandemija Covid-19", objasnio je Vodovotz za Frontiers.

"Nemogućnost rješavanja ovih i drugih stresora može propagirati samoispunjavajući osjećaj sveprisutne opasnosti, uzrokujući daljnji stres, upalu i oslabljenu kogniciju u nepovratnoj pozitivnoj povratnoj sprezi", objasnio je Vodovotz.

Budući da je danas popularno u znanosti sve kvantificirati i prikazivati numerički, matematički i statistički, i ovi znanstvenici su izradili matematički model za testiranje poveznica između stresa, infekcija, kognicije i liječenja. "Rani uvidi sugeriraju potrebu za intervencijama na više razina kako bi se smanjio stres i izgradila otpornost kod pojedinaca i zajednica", stoji u članku.

Stvaranje autoimunih bolesti

"Od tjeskobe oko stanja u svijetu do tekućih valova epidemije Covid-19, stresovi s kojima se suočavamo mogu se činiti neumoljivima i neizbježnima", smatraju znanstvenici. Stres se u našem tijelu nakuplja lučenjem hormona stresa - kortizola. On na neki način djeluje kao fizičko utjelovljenje vanjskih pritisaka. Hormon stresa je izravan način kojim mozak šalje tijelu poruku da mora dati još više od sebe. Kontinuirano lučenje kortizola dovodi tijelo u stanje dugoročne upale, od koje se tijelo počne braniti pretjeranim stvaranjem leukocita koji u nedostatku drugih "neprijatelja" počnu nastajati u tolikim količinama da leukociti, inače zaduženi za obranu našeg tijela, počinju napadati samo tijelo. To se onda pretvara u autoimune bolesti. Za njih će liječnici u pravilu reći da imaju psihološku komponentu, zatim objasniti da to znači da kontinuirano stresan život dovodi tijelo u stanje kontinuirane samoobrane od okoline. Takve kronične upale povezane su i s ozbiljnim stanjima kao što su kardiovaskularne bolesti i rak, a mogu utjecati na naše razmišljanje i ponašanje.

Novost studije koju obrađujemo je teza da bi se negativni učinci mogli proširiti daleko dalje. "Mislimo da se stres, upala i posljedično smanjena kognicija kod pojedinaca mogu proširiti na zajednice i populacije", objasnio je glavni autor prof. Yoram Vodovotz sa Sveučilišta u Pittsburghu, SAD. "To bi moglo utjecati na donošenje odluka i ponašanje cijelih društava, narušiti našu kognitivnu sposobnost da se pozabavimo složenim problemima kao što su klimatske promjene, društveni nemiri i zarazne bolesti - i u konačnici dovesti do samoodrživog ciklusa društvene disfunkcije i degradacije okoliša", dodaje autor za Frontieres.

Dakle temeljna teza je da postoji veza između kroničnih upala i kognitivnih disfunkcija, ali da uzročnost te veze još nije dobro istražena. Ovi autori misle da mozak stvara vlastitu kopiju tjelesne upale.

Međutim, kada je upala jaka ili kronična, reakcija mozga koji inače ima ugrađene mehanizme ozdravljenja je pogrešna i može oštetiti zdrava tkiva i organe. Na primjer, neke nove ili neočekivane društvene okolnosti mogu rezultirati lučenjem ili kortizola kao hormona stresa, ili adrenalina kao hormona koji nosi uzbuđenje. Dok kortizol može izazvati negativne fizičke posljedice, adrenalin, koliko je za sada poznato, ne izaziva. Često stoga liječnici i znanstvenici pokušavaju osvijestiti ljudima da, ako ne mogu izbjeći stresne situacije, da ih probaju pretvoriti - na psihološkoj razini - u nešto uzbudljivo. Dakle, kada nam se pojavi, svaki problem trebali bismo, prema ovoj logici, gledati kao prepreku koja se događa za nas, a ne nama, kako bismo je uspješno nadvladali. Adrenalin umjesto kortizola onda znači da svaki problem trebamo promatrati kao izazov s kojim se želimo suočiti.

Stres je pojačan zbog brojnih komunikacija

Naravno, nitko od nas nije tako "baždaren" i nema ničega težega nego u najgorim životnim situacijama pretvoriti strah u hrabrost, paniku u uzbuđenje, ljutnju u oportunizam. Je li ovaj proces uopće moguć, ostaje jako upitno. Pogotovo ako nas javna sfera kontinuirano uvjerava da su drama i stres najprihvatljiviji način suočavanja s izazovima. Da se radi o kulturološkom, a ne o biološkom fenomenu svjedoče azijske kulture, gdje je kultura suočavanja s problemima značajno drugačija, navodno, smirenija. Autori smatraju da se stres danas prenosi brže nego ikada prije zbog medija i digitalnih komunikacija. I da se tako jako brzo širi populacijom.

"Ljudi su neprestano bombardirani visokom razinom uznemirujućih informacija, bilo da se radi o vijestima, negativnim komentarima na internetu ili osjećaju neadekvatnosti kada gledaju feedove društvenih medija", kazao je Vodovotz za Frontiers. "Pretpostavljamo da ova nova dimenzija ljudskog iskustva, od koje je teško pobjeći, pokreće stres, kronične upale i kognitivna oštećenja u globalnim društvima".

Činjenica da trenutačne razine globalnog stresa nisu dovele do široko rasprostranjenog društvenog poremećaja mogla bi ukazivati na jednako snažan stabilizirajući učinak "kontrolora", poput povjerenja u zakone, znanost i multinacionalne organizacije poput Ujedinjenih naroda, ističu autori.

Na kraju kažu kako za ovaj problem ne postoji univerzalni lijek, osim stvaranja mirnih prostora i kolektivnog napora za bolje društvo, socijalnije zakone i veći naglasak na pozitivne stvari oko nas.