Karta do zvijezda Davida Cronenberga

Jedan od filmaša koji je uhvatio stazu promjene i te staze se drži (toliko da je kod njega promjena gotovo jedina konstanta) je David Cronenberg. Od njega smo po pravilu očekivali "body horror" i on nam ih je dostavljao na redovnoj bazi na početku svoje karijere (izuzev Fast Company, što je opet dio jedne njegove privatne opsesije). U žanr koji, ako nije izmislio, onda ga je barem definirao, Cronenberg polako uvodi druge elemente, kibernetiku i psihološku (ili bolje psihoanalitičku) komponentu, koje polako preuzimaju osnovu njegovih filmova.

Psihoanaliza se kod njega učvrstila devedesetih i krenula u interakciju s društvenim temama i promišljanjem svijeta i civilizacije i ostala sastavni element većine njegovih filmova. A oni su postali najrazličitiji mogući, snimani posebno ili u parovima. Mnogima diptih o nasilju A History of Violence / Eastern Promises nije najbolje sjeo, mnogi su pomislili da se Cronenberg udaljava od svoje biti (ako epitet žanrovskog autora može biti nečija bit).

Meni, s druge strane, nikako nije odgovarao A Dangerous Method, kostimirana drama nominalno o povijesti psihoanalize, a zapravo tko zna o čemu. Najnoviji film Maps to the Stars opet je dio diptiha (nazovimo ga "hermetičkim") s prethodnim Cosmopolisom. Oba filma bave se skoro potpuno zatvorenim krugovima, Wall Streetom i Hollywoodom, i indirektno se bave trulim temeljima kapitalističkog društva i u oba filma igra poprilično "daskasti" Robert Pattinson. Ali, kao što su ta dva društva i pojavno i po mehanizmu različita, tako su različiti i filmovi koji ih tretiraju.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.