Kako na močvarama zaraditi novac i zaštititi klimu?

Otac poljoprivrednika Henninga Voigta, koji ima imanje u blizini obale na istoku Njemačke, počeo je prije otprilike 25 godina ponovno navodnjavati nekoć isušenu močvaru. „Obrađujemo 350 hektara travnjaka. Većina toga je vrlo vlažna", priča Voigt. Sijeno s njihove močvare se koristi za dobivanje ekološke energije iz biotoplane.

Henning Voigt i njegov otac ubrajaju se među pionire koji u Njemačkoj obrađuju močvarna zemljišta. Stoljećima su se močvare isušivale, tako da se danas samo oko dva posto nekadašnjih močvara nalazi u prirodnom stanju.

Močvare pohranjuju više CO₂ nego sve šume na Zemlji

„Njemačka je jedna od zemalja u svijetu koja je najviše isušila močvare", kaže Franziska Tanneberger, jedna od najpoznatijih istraživačica močvara. To je veliki problem. Mada samo sedam posto poljoprivrednog zemljišta u Njemačkoj otpada na bivša močvarna tla, s njih dolazi gotovo 40 posto svih poljoprivrednih emisija stakleničkih plinova.

Ispod vlažne površine močvara pohranjene su velike količine ugljika, što ih čini važnim čimbenikom u zaštiti klime. Iako močvare globalno pokrivaju samo tri posto kopnene površine Zemlje, pod njima je pohranjena oko trećina ukupnog ugljika nastalog na planetu. To je dvostruko više nego što pohranjuju sve šume svijeta.

Isušene močvare - klimatski zagađivači

Kada se takve močvare isuše, pohranjeni ugljik dolazi u dodir s kisikom. Stvara se CO₂ koji isparava u atmosferu. Tako nekadašnje močvare, umjesto da štite klimu, znatno pridonose globalnom zagrijavanju. A upravo se to sada događa: isušene močvare danas uzrokuju više emisija štetnih plinova nego cjelokupan svjetski zračni promet.

„Srećom, u drugim dijelovima svijeta još je oko 85 posto, dakle zaista vrlo velik dio močvara, u dobrom, prirodnom, vlažnom stanju", kaže Tanneberger iz Greifswald Moor Centra.

Ponovno vlaženje nekadašnjih močvara

Većina isušenih močvara nalazi se u Europi. Ovdje se mnoga od tih bivših močvarnih područja koriste kao oranice ili šume, a dijelom su na njima izgrađena i naselja. Za pogođene poljoprivrednike riječ je o egzistencijalnom pitanju. „Zašto bismo ponovno vlažili ako nemamo nikakvu dodanu vrijednost?", pita Karsten Padeken iz Poljoprivredne udruge Landvolk Niedersachsen. Njegovih 500 goveda pase u području Wesermarsch u Donjoj Saskoj na zemljištima koja su dijelom nekoć bila močvarna.

Za mnoge poljoprivrednike ponovno vlaženje močvarnih područja nije realna alternativa za osiguranje životne egzistencije, smatra Padeken, predsjednik Radne skupine za močvarne poljoprivrednike u udruzi. „Većina o tome ne želi ništa znati."

Postoji mnogo ideja kako bi se močvare mogle koristiti. Dok neki projekti računaju na energetsku uporabu močvarnih biljaka - primjerice za proizvodnju bioplina ili topline, kao u slučaju poljoprivrednika Henninga Voigta - drugi ispituju proizvodnju građevinskih i izolacijskih materijala od trske, rogoza ili šaša. No oba načina korištenja još nisu u masovnijoj upotrebi.

Problem „kokoš ili jaje"

Riječ je o problemu kokoši i jajeta. Sve dok ne postoji veća ponuda takvih proizvoda za njima neće biti ni potražnje. A bez veće potražnje ne isplati se baviti uzgojem tih kultura i tako stvarati veću ponudu.

No čak i ako bi se pojavila velika potražnja, poljoprivrednici koji još nisu ponovno navlažili svoja zemljišta ne bi ju mogli brzo zadovoljiti. Naime, potrebno je nekoliko godina da se na takvim površinama ostvari prinos.

Takvu veliku potražnju nada se postići poljoprivrednik Voigt uz pomoć najvećeg njemačkog online trgovca Otto Versand. Ta firma je obećala da će u sirovine za svoju kartonsku ambalažu ubuduće dodavati biljke zasađene na močvarnim područjima.

Subvencije su nužno potrebne

Iako je za Voigta uzgoj na močvarnom području već izvor prihoda, on se u velikoj mjeri financira putem subvencija Europske unije. To je teško održiv poslovni koncept, jer su te poljoprivredne subvencije ograničene samo na pet godina.

Unatoč svim tim problemima, Tanneberger kaže: „Trend je sasvim jasan - oni koji se sada pripreme i istraže kako može funkcionirati korištenje vlažnih močvara, srednjoročno i dugoročno bit će u boljoj poziciji, jer smjer jasno vodi prema tome." Već sporazum između njemačke savezne vlade i saveznih pokrajina iz 2021. predviđa da se do 2050. sva močvarna područja trebaju, koliko je moguće, održavati vlažnima.

Danska je već korak dalje i planira ubuduće naplaćivati emisije stakleničkih plinova iz poljoprivrede. Kad bi se takvo što primijenilo u Njemačkoj, emisije CO₂ iz isušenih močvara poljoprivrednike bi skupo stajale. Ali ako bi im se plaćala naknada za emisije čije su nastajanje spriječili navlaživanjem i očuvanjem močvara, to bi ih moglo potaknuti na revitalizaciju tih područja.