« Iza ogledala
objavljeno prije 11 godina i 5 mjeseci
ČETVRTA DIMENZIJA

Jesu li izvanzemaljci možda napustili svemir kakvog poznajemo?

Je li suludo vjerovati da je tamo neka svemirska civilizacija uspjela skinuti okove prostorno-vremenske logike i evoluirati u nešto što još ne možemo pojmiti

Jesu li izvanzemaljci možda napustili svemir kakvog poznajemo?
Jesu li izvanzemaljci možda napustili svemir kakvog poznajemo? (Shutterstock)
Više o

svemir

,

izvanzemaljci

,

evolucija

,

oprema za proizvodnju vina

,

Kim Edwards

,

Antonio de la Rua

Ljudska je mašta nešto zaista fascinantno. Ako pogledate neke od najboljih  i najpoznatijih  znanstveno-fantastičnih filmova shvatit ćete da je čovjek sposoban zamisliti svakojake vrste izvanzemaljskih bića, neobičnih organizama pa čak i bestjelesnih životnih oblika. Valja imati na mu činjenicu da su sve te filmske, pa i književne vizije utemeljene manje-više i na znanstvenim činjenicama i saznanjima. I sada vječno pitanje - postoje li zaista izvanzemaljci?

Živuća legenda Stephen Hawking ništa ne prepušta slučaju. Čak i kad je obična špekulacija u pitanju on se služi znanošću. To je jasno iz njegovih izjava u kojima napominje da „njegovom matematičkom mozgu proste brojke čine razmišljanja o postojanju izvanzemaljaca sasvim racionalnim". On čak ide u toliku krajnost da upozorava čovječanstvo kako je bolje ne petljati se s „malim zelenima" jer bi nas mogli namagarčiti. U njegovoj viziji izvanzemaljci borave na velikim svemirskim brodovima jer su iskoristili sva sredstva s vlastitog planeta i sad traže neki novi dom kojeg će također iscijediti. Sve je to u redu, ali gdje su oni? Istina, sam broj galaksija, planeta, zvijezda i svega ostalog iz svemira prosto nameće zaključak da je nemoguće kako je samo Zemlja naseljena. I logično je zaključiti da, ako postoje neke druge civilizacije, sigurno su ili razvijenije ili primitivnije od nas.

Zanimljivo je da NASA, kao i brojni drugi profesionalni i amaterski entuzijasti već desetljećima traže nekakve znakove izvanzemaljskog života. Evo malo njihove matematike - svemir je star nekih 13,7 milijardi godina, sadrži nekih 10-ak milijardi trilijuna tijela (planeti, zvijezde...). Zasigurno bi se život negdje razvio jer u tom mnoštvu mora postojati neko mjesto s pogodnim uvjetima. Desetljeća su prošla. Znanstvenici još nisu pronašli čvrste dokaze, niti uhvatili bilo kakve radio signale međuzvjezdane komunikacije.

Neki stručnjaci propagiraju teoriju takozvanog Fermijevog paradoksa - izvanzemaljci su imali dovoljno vremena da koloniziraju galaksiju, ali su uništili sami sebe, dakle ne postoje.

No, je li pitanje izvanzemaljaca možda pitanje evolucije?

Uzmite, na primjer, biljke ili mrave. I jedni i drugi evoluirali su jako dugo i samo se bore da bi preživjeli. Nakon milijuna godina evoluiranja neizbježno je da se životni oblici razviju u nešto što će biti sposobno loviti, vidjeti, kretati se, zaštiti se od predatora. Bilo koja životinja brani se jednako odlučno kao bilo koji čovjek kad je ugrožena. Kako kaže, Robert Lanza, znantsvenik, teoretičar i autor knjige „Biocentrism", naša su oružja samo obrambena sredstva koja su stvorili malo pametniji mravi. I razvijamo se, poboljšavamo se, ali što kad jednom svladamo sve prepreke? I kad život dosegne granicu savršenstva?

Lamza objašnjava da je vrlo moguće da je negdje tamo u svemiru neka napredna civilizacija napravila radikalan evolucijski korak. Možda je ta neka vrsta prešla iz nama poznatog trodimenzionalnog svijeta u nešto sasvim drugo. Upravo Lanza objašnjava novu teoriju biocentrizma - vrijeme i prostor nisu fizičke matrice same po sebi već su samo alat i sredstvo kojima mi objašnjavamo svijet i držimo stvari povezanima. Oni su ključ naše svjesnosti, i upravo su oni (vrijeme i prostor) relativna stvar u očima promatrača. Je li suludo vjerovati da se neka naprednija civilizacija iz svemira oslobodila okova tijela jer je shvatila te prostorno-vremenske algoritme i stvorila neku sasvim drugačiju realnost? Sjetite se bilo kojeg sna koji vam se činio jako stvarnim. Život kakvog poznajemo 'ograničen' je prostorno-vremenskom logikom koja nas i drži zarobljenim u svemiru koji poznaje samo tri dimenzije.

Ali u snovima, na primjer, možete raditi ono što u 'stvarnom' svijete nikada neće moći. Što ako postoje i drugačiji informacijski sustavi koji su u skladu s drugačijim fizičkim stvarnostima, svemirima i tako dalje, a koji se temelje samo na logici drugačijoj od naše koja nije uvjetovana vremenom i prostorom na način kako ih mi percipiramo? Neki najjednostavniji beskralježnjaci doživljavaju svijet u jednoj dimenziji. Evolucijska biologija sugerira da je život uznapredovao od shvaćanja dvije do percipiranja tri dimenzije i da nema znanstvenog razloga zbog kojega bi trebalo misliti da će evolucija tu stati.

Lanza tvrdi da je moguće da su napredne vrste izvanzenmaljaca promijenile životne algoritme u umjesto boravljenja u linearnim dimenzijama  u kojima mi živimo, njihova svijest se kreće kroz multisvemir i dalje. „Zašto bi se izvanzemaljci zamarali gradnjom masivnih brodova i trošili tisuće godina za koloniziranje planetarnih sustava (od kojih je većina ionako beskorisna i pusta) kad mogu jednostavno modificirati algoritme i stići gdje god žele?", kaže Lanza.

Život sa Zemlje tek je počeo prčkati po svemiru; poslan je komad metala van Sunčeva sustava, ali koje su šanse da će neka civilizacija tamo daleko naići na njega? Lanza je uvjeren da je letjelica u kojoj su pozdravi dobrodošlice napisani na 60 jezika osuđena da zauvijek beskorisno luta svemirskim prostranstvima. Baš kao što je slučaj i s našim nastojanjima da pronađemo izvanzemaljce. Ali što ako je i on u krivu?

28.05.2010. 14:23:00
    
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
  1. avatar
    kladionicar
    28.05.2010. 22:37
    sve je moguće, odnosno što god čovjek može zamisliti a i više od toga je moguće
  2. avatar
    dusko117
    08.06.2011. 16:12
    Potpuno se slažem.
    Ljudi su uvijek uspjevali stvoriti ono sto priroda sama nije .
    Sve što je nekad smatrano znanstvenom fantastikom i smatralo se nemogućim, sada je itekako moguće.
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh