Oumuamua - izviđač ili samo običan kamen?

Oumuamua donio je gomilu nedoumica i pitanja, a zapravo niti jedan odgovorn, no svi se pitaju istu - je li to bio znak da postoji život u svemiru?

Avi Loeb, tadašnji predsjedatelj Odjela za astronomiju na Harvardu, i mladi znanstveni suradnik Shmuel Bialy, 12. studenog 2018. objavili su rad u časopisu Astrophysical Journal Letters u kojem tvrde da su ljudi možda već otkrili prve dokaze o postojanju izvanzemaljskoe tehnologije u obliku tajanstvenog objekta Oumuamua koji je prošao kroz Sunčev sustav 2017. godine, piše New York Times.

Novinari su nakon toga pohitali na njegova vrata. No, malo se znanstvenika slagalo s tom tvrdnjom kako kaže i sam Loeb u svom memoaru 'Extraterrestrial'. U njemu moli sve da ostanu otvorenog uma o onome što bi moglo postojati u svemiru - konkretno život.

''Jesmo li mi znanstvenici, ali i laici spremni? Je li ljudska civilizacija spremna suočiti se s onim što slijedi nakon prihvaćanja vjerojatnog zaključka do kojeg smo došli hipotezama potkrijepljenim dokazima, da zemaljski život nije jedinstven, a možda čak ni posebno impresivan? Bojim se da je odgovor negativan i da su prevladavajuće predrasude uzrok za zabrinutost'', kazao je Loeb u uvodu svoje knjige.

Oumuamua, inače havajska riječ za 'izviđača', prvi je put primijećen teleskopom na otoku Maui 19. listopada 2017. godine kada je već bio na izlazu iz našeg Sunčavog sustava, a najbliže Suncu prošao je mjesec dana prije toga.

Nitko nikad nije uspio snimiti fotografiju objekta, ali s obzirom na variranje svjetlosti objekta dok se očito prevrtao, astrofizičari su uspjeli zaključiti da je bio dugačak oko 400 metara i najmanje pet do deset puta duži nego što je širok. Na temelju nekih iznenađujućih kretnji objekta, astronomi su zaključili da je Oumuamua čudan komet.

Takvi objekti često dobiju ubrzanje zahvaljujući mlazovima isparavajućih plinova na njihovoj površini, iako u ovom slučaju nisu otkriveni nikakvi plinovi.

Moramo se više potruditi

No, Loeb tvrdi da nije više apsurdno pretpostaviti da je Oumuamua svjetlosna jedrilica koji se kreće svemirom pomoću sunčeve ili zvjezdane svjetlosti, lansiran je u našem smjeru ili možda usidren poput plutače u svemiru, a na njega smo naletjeli tijekom putovanje naše planete oko galaksije. U tom slučaju prastaro pitanje - jesmo li sami u svemiru - dobilo je odgovor.

Loeb je inače sin izbjeglica Holokausta iz ratom razorene Europe, odgojen je na farmi u Izraelu, i može se reći da je jedan od maštovitijih i elokventnijih znanstvenika. 

Često piše za Scientific American i izdaje radove o širokom rasponu tema - od kozmologije do crnih rupa sve do analiziranja atmosfera egzoplaneta zbog eventualnih tragova industrijskog zagađenja pa čak i nuklearnog rata.

Glavni Loebov argument za postojanje vanzemaljaca je nešto što on naziva Oumuamua okladom, prilagođeno od poznate 'Pascalove oklade' prema kojoj pozitivne strane vjerovanja u Boga daleko nadmašuju loše.

''Ako se usudimo kladiti da je Oumuamua dio napredne izvanzemaljske tehnologije, bit ćemo samo na dobitku'', kazao je Loeb.

Moderna znanost, žali se Loeb, precijenila je teme poput postojanja više dimenzija i više svemira, za što nema dokaza, ali je zato podcijenila potragu za životom, ne samo u obliku izvanzemaljskih radio signala, već u obliku kemijskih 'biopotpisa' pa čak i tehnoloških artefakata, a Loeb vjeruje da je Oumuamua jedan od tih artefakata.

''Onog trenutka kad saznamo da nismo sami i da gotovo sigurno nismo najnaprednija civilizacija koja je ikad postojala u svemiru, shvatit ćemo da smo potrošili više novca na razvijanje sredstava za uništavanje čitavog života na planetu, nego što bi koštalo njegovo očuvanje'', zaključio je Loeb dodavši da se moramo više potruditi. 

Otkriće izvanzemaljskog života bilo bi najveće otkriće u povijesti znanosti.