Intervju s Julianom Fellowesom, autorom romana Snobovi

Nakon velike uspješnice - romana "Prošlo nesavršeno vrijeme'', Mozaik knjiga predstavlja najnoviji bestseller ''Snobovi'', slavnog i nagrađivanoga britanskog scenarista, režisera i pisca Juliana Fellowesa, dobitnika Oscara, čak šest Emmyja i Zlatnog globusa.

Autor scenarija filmskih uspješnica poput "Gosford Parka", "Dugova prošlosti" i "Sajma taštine", kao i nagrađivane hit serije "Downton Abbey" koju upravo imate priliku gledati i na našim malim ekranima, ovim književnim uratkom ponudio je uzbudljivo štivo koje će s lakoćom privući svakog čitatelja željnog intrigantne radnje i britkoga britanskog humora na račun pripadnika visoke klase.   

Donosimo intervju s Julianom Fellowesom:

Počeo sam pisati roman kad sam našao način koji mi je omogućio da putujem kroz vrijeme, da kroz različite elemente sezona utjelovim radost vremena - objašnjava Fellowes koji pisanje proze opisuje kao neku vrstu bijega od svijeta "gdje svatko ima mišljenje i služiš istovremeno i producentu i distributeru i menadžerima zvijezda".

Recite nam nešto o svojoj knjizi Snobovi.

Ja sam stanovnik dva tajanstvena svijeta: živim u svijetu show biznisa i svijetu visokog društva. To su svjetovi koje ljudi znaju najčešće ipak samo iz medija, ali ne i iznutra. Pomislio sam kako bi zabavno bilo otkriti im što se događa iz prve ruke.

Snobovi daju prilično zajedljiv pogled na britansku višu klasu i njihovu opsjednutost pravilima. Oni naravno sebe ne vide onako kako ih drugi doživljavaju. Oni vjeruju da živimo u svijetu čije su vrijednosti mnogo raširenije nego što to stvarno jesu, zbog čega su njihovi životi potpuno ograničeni istima, a samodisciplina im je ključna vrlina. U knjizi je ustvari riječ o izboru, jer naš život je rezultat naših izbora, a kada nam je izbor onemogućen stojimo na mjestu. Poanta je onda krenuti u drugom smjeru, jer krenuti živjeti novi život iznova ne možemo.

Snobovi su moj prvi roman, iako sam nešto slično pokušao kada sam imao 19 godina, ali volim reći kako je ovo ipak moj prvijenac. Knjiga je ustvari moj pogled na svijet kada sam bio mlad, prije odlaska u kazalište. Živio sam u nekom polu stvarnom svijetu, ali imao sam dobar uvid o društvu o kojem sam pisao. Ta visoka klasa je bila u dodiru s mojom svakodnevnicom, naprosto je bilo nemoguće pisati o ičem drugom.

No, hrvatskoj publici Fellowes nije toliko poznat kao romanopisac koliko kao televizijski i filmski scenarist. Slavu mu je donio Oscar za scenarij za film Roberta Altmana "Gosford Park" koji je dobio 2001. godine. Uspjeh je došao nakon što mu je odbijeno dvanaest scenarija.

- Divna stvar u vezi s Oscarom jest to što dobijete golemu mogućnost izbora. Odjednom vam nude najrazličitije projekte. Dobio sam priliku da napišem roman i postavim mjuzikl u Londonu, napravim dokumentarnu seriju za BBC. Bilo bi mi jasno da sam dobio poslove za druge scenarije jer sam za to dobio nagrade. Ali, nije samo to - naprosto vam se nakon Oscara vrata širom otvaraju.

Nakon "Gosford Parka", Fellowes je napisao scenarije za filmove kao što su, primjerice, "Mlada Victoria" i "Sajam taštine" ili, pak, za popularnu seriju "Downton Abbey", priču o jednoj engleskoj plemićkoj obitelji čija radnja počinje 1912. - Priču sam smjestio u to razdoblje jer je svijet tada samo naizgled bio idiličan. Zapravo, svijet je pulsirao: vodile su se rasprave o ženskim pravima, radničkim pravima, demokraciji i opravdanosti monarhije. No u to vrijeme, sve to što će završiti u plamenu dvije godine kasnije, još nije dubinski prodrlo u umove ljudi. Smještanje početka radnje u 1912. značilo je da imamo postedvardijansku idiličnost, nakon koje slijedi Prvi svjetski rat, potom '20-e - vrijeme golemih društvenih promjena. Samo s time dobili smo tri sezone serije od kojih svaka ima različit ugođaj.

Ističe kako mu je teško objasniti veliku popularnost "Downton Abbeyja".

- Imali smo sreće. Izgleda da se svima sviđa, čak i kritičari iz Guardiana, koji znaju jako oplesti po mom radu, ovaj su put bili ljubazni. Prije svega, Downton je obiteljska saga, a mislim da je popularna i zato što su se gledatelji vezali za likove. Ispravno smo učinili što likove sluga i obitelji tretiramo na isti način. Neki su dragi, neki nisu, neki su smiješni, neki nisu, ali nema unaprijed pretpostavljene karakterizacije na temelju toga jesu li sluge ili članovi obitelji.

Opisi visokog društva, kojemu i sam pripada, tijekom godina postali su zaštitni znak Juliana Fellowesa. Ne smeta mu što radi u industriji gdje većina ne dijeli njegova konzervativna politička uvjerenja, baš kao ni titula "kroničara klasnog sistema".

- Vjerojatno i jesam takav. Postoji cijela strana društva koja me kao tema intrigira, a, srećom, tako misli i publika. Ljudi su se donekle već i navikli na mene. Mislim da je "Prošlo nesavršeno vrijeme" poštenije prema tom sloju ljudi nego što je bio moj roman "Snobovi" zato što ovdje nisu trivijalizirani. Nastojao sam što preciznije predstaviti jedno povijesno razdoblje. Umjereno sam naklonjen, ali pokušavam ne žaliti nad njegovom prolaznošću.

Vrijeme u kojem živimo vjerojatno će biti zapamćeno kao zlatno doba televizijskih serija. Kakve serije vi volite?

- Puno je serija kojima se divim. Primjerice "Mad Men" nisam pratio onako pažljivo kako sam htio, ali nabavit ću box set. To je prekrasno napravljen i produciran show. Obožavao sam "Seks i grad", gledao sam svaku epizodu. Također volim "Glee". Američki serijali imaju ogromnu energiju, a nadam se da je takva i moja serija "Downton Abbey". To je drama razdoblja u koju su upakirane različite priče; nešto što ima više veze s američkom nego s britanskom tradicijom. Američke serije kao što je "Zapadno krilo", "NYPD, "E. R.", ti nevjerojatno nabijeni serijali s brojnim pričama i razinama - stvorili su televiziju koja na sve utječe. Kad sad gledate seriju koju ste obožavali prije dvadeset godina, pomislite: "Volim ovo, ali radnja se kreće puževom brzinom." Mislim da je Amerika to promijenila.