Igrate li vi igrice ili one igraju vas?
Online igrice, surfanje, Facebook - ovisnost o internetu brzorastući je problem kojega ne treba podcijeniti
Opsesija, fantazija i internet mogu biti vrlo destruktivan trio. Dokaz za to je jedan južnokorejski par koji je nedavno osuđen za umorstvo iz nehaja nakon što je dopustio da mu tromjesečna kćerkica umre od gladi. Najveća je ironija u čitavoj priči ta što su nemarni roditelji znali utrošiti i do 12 sati na dan kako bi u Internet cafeu igrali Prius Online, igricu u kojoj igrači othranjuju virtualnu djevojčicu imena Anima. Slučaj je šokirao javnost diljem svijeta i svakako na surov način podsjetio koliko internet može biti zarazan. Zdravstvene sfere su podijeljene oko toga postoji li uistinu ovisnost o internetu. Pa ipak, čini se da je postojanje organizacija kao što je Online Gamers Anonymous, koja nudi program u 12 koraka za 'liječenje' ovisnosti od igrica poput World of Warcraft, EverQuest i Final Fantasy, sasvim opravdano.
Prema riječima Davida Smallwooda, voditelja sličnog programa pri londonskom The Prioryju, takve igrice najviše su privlačne mladićima koji kroz njih stječu status i poštovanje za što nisu sposobni u pravom životu. „Svi su podložni", tvrdi Andrew Campbell, psiholog sa Sveučilišta Sydney, dodajući da je problem najzastupljeniji kod muškaraca, bez obzira o kojoj kulturi se radilo.
Kad je u pitanju pornografija, muškarci su ovisniji od žena, ali kad je u pitanju kockanje preko interneta, odnos je pola-pola.
Campbell, specijalist za psihologiju djece i adolescenata, napominje kako se radi o brzorastućem problemu te da su dosadašnja saznanja i istraživanja samo grebanje po površini. Pored samog problema, javio se još jedan - kako ga uopće klasificirati? Je li internetska ovisnost mentalni poremećaj sličan alkoholizmu ili narkomaniji? U novom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika mentalnih poremećaja (neka vrsta psihijatrijske biblije zapadnjačkih stručnjaka), koji izlazi 2012. godine, naći će se jedna nova kategorija - Ovisnosti i s njom povezani poremećaji. No, u potkategoriju će spadati samo ovisnost o internetskom kockanju. Ali, ako se kockanje može uključiti u kategoriju ovisnosti, automatski postoje argumenti i uvođenje ovisnosti o internetu. Internetsko kockanje prema brojnim istraživanjima gotovo je identično ovisnosti o internetu. „Ovisničko ponašanje je slično. Ljudi se vraćaju po još stimulansa", objašnjava Campbell.
No, Charles O'Brien iz Američke udruge psihijatara smatra kako je premalo bioloških dokaza za potvrdu postojanja ovisnosti o internetu pa će se taj aspekt u Priručniku spomenuti samo u Dodatku kao područje koje tek treba istražiti. Za Smallwooda pak nema dvojbe - njegova definicija ovisnosti je svaka supstanca ili proces u čijem se uživanju ne prestaje bez obzira na povećanje negativnih posljedica. „Ovisnici to uvijek rade sve više i više", objašnjava on dodajući kako se susretao s ljudima koji, na primjer, igricu World of Warcraft znali igrati i do 11 sati u komadu.
„Ali ja ne krivim World of Warcraft. Ako je netko ovisnik onda je ovisnik", kaže. Ipak, ima i onih koji smatraju da bi proizvođači igrica trebali preuzeti barem djelomičnu odgovornost. Hilarie Cash, psihološka savjetnica koja vodi kliniku za ovisnike o internetu ReStart iz SAD-a, kaže da tvrtke proizvođači namjerno svojim proizvodima daju karakter koji navodi na ovisnost. Ona kaže da tvrtke unajmljuju psihologe kako bi im pomogli prilikom stvaranja sadržaja igrica, ali ne kako bi ih učinili manje opasnima u smislu ovisnosti već upravo suprotno.
Brojni drugi stručnjaci pak smatraju da je Internet sam po sebi nešto o čemu je lako postati ovisan. Bezgranična mogućnost dolaska do neviđene količine svježih informacija vrlo je privlačna ljudskom mozgu, a s tim se slaže i neuropsihijatar Jaak Panksepp sa Sveučilišta Washington State koji objašnjava da je osjećaj ugode koji se proživljava tijekom surfanja, igranja igrica, korištenja Facebook, itd., toliko snažan da čovjek gubi pojam o vremenu.
Jednostavno, neki ljudi ne znaju granicu. U Aziji su do danas od 2002. čak četiri mladića umrla zahvaljujući internetu na kojem su provodili 86 sati u komadu bez jela i spavanja. Zatajila su im srca zbog prevelike iscrpljenosti.
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
Tu dolazimo onda i do problema klasifikacije ovisnosti, zato što se ne radi o biološki ubrizgavanim supstancama koje se onda razgrađuju na kemijskoj osnovi (heroin npr.) već govorimo o društvenim kategorijama, što nas dovodi u opasnost da sve oblike patološke vezanosti uz neki oblik socijalnosti (npr. vezanost uz roditelje ili vršnjake ili zašto ne, religiju?) prozivamo ovisničkim stanjem. U tom smislu bi onda bilo zanimljivo vidjeti koliko brzo bi nicale klinike koje bi nas rješavale i te "pošasti". Također, ako bi npr. 12 milijuna djece i mladih (trenutni broj registriranih na WOWu) godinu dana svaki dan ubrizgavalo jednu ili dvije doze heorina ili šmrkalo isto toliko doza kokaina, samo malen broj njih ostao imun na ovisničke posljedice koje to onda nosi sa sobom. U slučaju interneta i video igara radi se o obrnutim rezultatima. Na 12 milijuna pretplatnika, naići ćete na zanemariv broj onih koji pokazuju simptome ovisnosti, tako da se onda i sam taj termin doima pogrešan, pretenciozan, i na kraju krajeva , iznimno štetan. Također, tvrdnje kako kreatori video igara unjamljuju psihologe kako bi izgradili najadiktivnije likove, više graniči sa teorijama zavjere ili čistom paranojom, nego sa onim što se uistinu dešava u tom polju kulturne produkcije. Naime, da bi proizvod takvog tipa uspio na tržištu, potrebno je razviti one osobine koje neće brzo dosaditit korisnicima. Usprkos "adiktivnosti" (kako se ovdje pretencizono nameće), korisnici takvih sadržaja se u stvari jako brzo zasite strukture igara, te im je potrebno stalno udovoljavati novim sadržajima (pogledati samo razvoj igrivosti WOW-a u zadnjih dvije ili tri godine, i to na osnovu sugestija i komentara pretplatnika). Mišljenja sam kako je ovaj segment psihijatrijsko/psihološkog pogleda površan jer od iznimno velike populacije kreira sliku patološkog problema, a radi se o manjini problematičnih slučajeva kada se usporedi sa ukupnom brojkom sudionika. Istraživanja jednog nizozemskog instituta su pokazala da treba početi odbacivati kategoriju ovisnosti jer su oni koji su dovedeni u kliniku pokazali neke druge simptome vezane za društvenu marginaliziranost i otuđenost, a koji se ne mogu svesti na problem konzumacije "internetskih opijata". Drugim riječima, ekscesivno igranje ili boravak na netu su posljedica neke druge osobne ili društvene traume (često to bude zlostavljanje na ulici ili školi), pa se onda sigurnost pronalazi u svijetu koji je manje okrutan i diskriminacijski.
za kraj, navesti podatak kako su Aziji (koja broji 615 milijuna mladih prema jednom istraživanju iz 2000), od 2002 četiri mladića preminula zbog pretjeranog boravka na internetu, predstavlja težak oblik moralne panike, jer je (koliko god i jedna smrt bila teška) riječ o statistički minornom uzroku u odnosu na druge uzroke smrtnosti ili devijatnosti.
Molio bih autora teksta, kao i urednike portala, da malo više pripaze prilikom pisanja i korištenja izvora, jer umjesto da pomažu osvijetliti probleme, samo još više ovakvim paušalnim analizama produbljuju nerazumijevanje i šire paniku.
mi smo svi ovisnici više ili manje. pitanje je samo kako dalje
X
slazem se...
Novi komentar