Europa s dvije brzine - stvarna slika

Redoviti poljubac u obraz je ovaj puta „pao" na jednom gradilištu: Humboldtovom Forumu u srcu Berlina, jednom od prestižnih kulturnih projekata njemačke metropole. Mjesto je to puno simbolike jer i u Njemačkoj i u Francuskoj se trenutno puno gradi, u Francuskoj s puno većom brzinom.

Dva nejednaka partnera: s jedne strane Angela Merkel koja doduše još nije na kraju svog političkog puta ali je nakon 12 godina na kancelarskoj dužnosti polako na cilju. I s druge strane Emmanuel Macron koji je tek započeo, s mnogo poleta i želi prije svega jedno: više solidarnosti bogate Njemačke s malo manje bogatim zemljama euro zone. Uključujući i Francusku.

Merkel i dalje želi biti ta koja zadaje tempo

Angela Merkel je od 2005. svoju stranku smjerno vodila kroz političku središnjicu, ugasila je atomske centrale, ukinula vojni rok. Svojom liberalnom izbjegličkom politikom je gotovo uvela raskol u Europi, a zemljama koje su na reformskom kursu zadala stroge mjere štednje.

Uvijek iznova je ponavljala da je upravo velika „bauštela" zvana Europa zapravo razlog zbog kojeg daljnje četiri godine želi ostati na čelu Njemačke. Jednostavno ne želi kontinent ostaviti u takvom razjedinjenom stanju. I dalje želi upravljati kao što je na to već dugo naučena.

A kancelarka zna s kim ima posla. Europa je unutar njezine Unije CDU/CSU u posljednje vrijeme bila osjetljiva tema. Angela Merkel je uvijek bila spremna otići dalje nego njezina stranka. 2015. prilikom odluke o pomoći Grčkoj, kancelarki je u Bundestagu leđa okrenulo 63 zastupnika iz vlastitih redova. Da se danas odlučuje o istom pitanju vrlo je vjerojatno da bi se kršćanskodemokratsko-socijaldemokratska koalicija raspala. Zato se kancelarka, koja voli vlast, niti ne želi dovesti ni u blizinu jedne ovakve situacije. A i u oporbi s liberalima i desnim populistima iz AfD-a sjede stranke koje su sve samo ne prijateljski nastrojene prema Europskoj uniji.No problem je u tomu što Macron ima konkretnu ideju o malo drugačijoj Europi. Za razliku od njemačke kancelarke, koja da ju i ima, teško da bi ju mogla realizirati. Macronova želja je neka vrsta mehanizma prelijevanja sredstava unutar zone eura. Protiv ovih planova su otvoreno članovi Merkeličinih kršćanskih demokrata pa čak i socijaldemokratski ministar financija Olaf Scholz koji želi sačuvati ostavštinu „ministra štednje" Wolfganga Schäublea.

Novi vođa se zove Macron

Naglasak unutar Europe se pomaknuo. Angela Merkel mora, i to je na suradnji s Francuskom najvidljivije, uvidjeti da njezina moć kopni. Većinsku podršku za istinski progresivnu Europu à la Macron neće naći ni u Bundestagu, a niti unutar sve EU-skeptičnijeg društva. No Macron vrši pritisak jer već predugo, više-manje strpljivo, čeka na reakciju iz Berlina na svoje europske ideje. No Merkel je dugo bila zaokupljena mukotrpnim sastavljanjem vlade.

No što god da se uskoro dogodilo u Europskoj uniji može se steći dojam da je Macron vođa, a Merkel samo slijedi ili je prisiljena slijediti ili se potpuno opire. Pritom Europa Angeli Merkel leži na srcu i za nju mora biti vrlo gorak osjećaj da joj na raspolaganju stoji mnogo manje prostora za djelovanje nego ikada prije. No možda se sad osvećuje činjenica da je kancelarka, kao uostalom i kod mnogih drugih tema, Nijemcima propustila objasniti koja je to zapravo njezina vizija o Europi. Sada je možda za to prekasno.