DNK analiza i potraga za Bigfootom: Što znanost kaže?

Bigfoot, poznat i kao Sasquatch, jedan je od najpoznatijih kriptida u popularnoj kulturi. Priče o ogromnom dlakavom stvorenju koje luta šumama Sjeverne Amerike traju desetljećima, a mnogi istraživači, entuzijasti i znanstvenici pokušali su pronaći dokaze o njegovom postojanju.

Među najvažnijim metodama istraživanja u posljednjih nekoliko desetljeća jest DNK analiza, koja je omogućila provjeru autentičnosti pronađenih uzoraka dlake, kože, kostiju i drugih bioloških materijala.

DNK istraživanja i rezultati

S razvojem genetike i naprednih laboratorijskih tehnika, brojni su uzorci prikupljeni s terena bili podvrgnuti DNK analizi kako bi se utvrdilo njihovo podrijetlo. Međutim, rezultati su u većini slučajeva bili razočaravajući za one koji vjeruju u postojanje Bigfoota. Većina analiziranih uzoraka pokazala je da pripadaju poznatim životinjama, poput medvjeda, jelena, vukova i drugih sisavaca koji obitavaju u šumama Sjeverne Amerike.

Jedno od najopsežnijih istraživanja provedeno je 2013. godine pod vodstvom Melbe Ketchum, veterinarske genetičarke, koja je tvrdila da je njezin tim identificirao nepoznatu vrstu hominida kroz DNK analizu. Međutim, znanstvena zajednica oštro je kritizirala njezine metode i zaključke, ističući da nema dovoljno dokaza koji bi potvrdili postojanje Bigfoota.

Zašto DNK analiza nije pronašla Bigfoota?

Postoji nekoliko mogućih objašnjenja zašto DNK analiza do sada nije potvrdila postojanje Bigfoota:

1. Bigfoot možda ne postoji - Iako postoje tisuće svjedočanstava i izvještaja o viđenjima, nijedan fizički dokaz nije prošao rigorozne znanstvene provjere.

2. Pogrešna identifikacija uzoraka - Mnogi uzorci koji su poslani na analizu pokazali su se kao dlake ili tkiva poznatih životinja, što sugerira da su istraživači pogrešno procijenili njihov izvor.

3. Nedostatak kvalitetnih uzoraka - Ako Bigfoot zaista postoji, moguće je da je izuzetno rijedak i da uzorci njegovog biološkog materijala još nisu pronađeni ili su uništeni prije nego što su mogli biti analizirani.

4. Složenost DNK analize - Čak i ako bi postojao nepoznati hominid, njegova DNK mogla bi biti teško razlikovati od ljudske ili primatske DNK, što bi otežalo potvrdu postojanja nove vrste.

Sve u svemu, unatoč brojnim DNK analizama provedenima u posljednjim desetljećima, znanost još uvijek nije pronašla konkretan dokaz o postojanju Bigfoota. Dok jedni vjeruju da su potrebne daljnje istrage i bolje metode uzorkovanja, drugi smatraju da izostanak pouzdanih dokaza znači da Bigfoot postoji samo u folkloru i urbanim legendama. Sve dok ne dobijemo jasan i nepobitan DNK dokaz, potraga za ovim mitskim bićem ostaje tema rasprava, spekulacija i entuzijastičnih istraživanja.