Zašto pristajemo na kompromise u ljubavi

Stah od samoće jedan je od češćih i opasnijih strahova koji obuzimaju ljude, a zbog njega su spremni na vezu s osobom u koju nisu zaljubljeni. Što je strah veći, veći su i kompromisi koje je osoba spremna napraviti, pa se lako može dogoditi da završi s osobom koja joj ni najmanje ne odgovara. 

Problem počinje s niskim samopouzdanjem koje vodi u pesimizam u pogledu traženja partnera koji bi odgovarao kriterijima, a što je mišljenje lošije, veća je šansa da će doći do nekog nezdravog i toksičnog odnosa jer će osoba stalno uvjeravati samu sebe da ne može pronaći boljeg partnera. 

Odgoj i pritisak okoline tijekom odrastanja stvaraju osjećaj ugode koji je povezan s pronalaženjem osobe za dugotrajnu vezu ili brak, tako da ljudi imaju partnere iz najgoreg mogućeg razloga - samo da bi bili u vezi. Opravdanja tipa" pa tko još danas ima idealnu vezu ili brak" najčešće se ponavljaju kad okolina upozori osobu da je u vezi koja nije dobra za nju.

Na kraju, ima i iznimki koje ulaze u kompromisne veze nakon cijelog niza loših veza, tijekom kojih su potpuno izgubile smisao ljubavi i zapravo ne znaju što traže. U takvim je situacijama najbolje racionalno odvagnuti kakva bi osoba bila idealna, pa pronaći nešto najbliže i nadati se da će se osjećaji razviti s vremenom.