Zašto ljudi iznova očekuju apokalipsu?

Prema anketama javnog mnijenja, 41 posto Amerikanaca vjeruje u Isusov povratak prije 2050. Kako navode neki američki portali, oko 1000 sljedbenika Campingovog predviđanja već je prodalo svoju imovinu i napustilo poslove, očekujući Isusa.

No, zašto su ljudi skloni predviđanjima koja govore o kraju vremena? Skeptici bi to vidjeli kao način zarade ili privlačenja pažnje. Što se pažnje tiče, Camping je u tome nedvojbeno uspio. No, kako navodi Lorenzo DiTommaso, profesor religije sa Sveučilišta Concordia u Kanadi, takvi ljudi imaju iskreno vjerovanje da "drugačije ne može biti". Osim toga, takva apokaliptična proročanstva pojavljuju se već 23 stoljeća, još od Knjige Danijelove, stoga su mnogo više od same medijske patke.

Jedna teorija govori da takva precizna predviđanja hrane ljudsku želju da spozna nepoznato. To bi jednostavno mogao biti način objašnjavanja svijeta u kojem živimo, ili stvaranje nade. "Unutar svojih granica, apokaliptična predviđanja su vrlo racionalna. To je pogled koji objašnjava vrijeme, prostor i ljudsko postojanje. Nije znanost, nije univerzalno i ponovljivo, ali objašnjava neke stvari", smatra DiTommaso.

On također navodi da su sociološke studije pokazale kako su ljudi koji imaju običaj prihvaćati takva predivđanja, ujedno i vrsta ljudi koja traži objašnjenja svijeta. "Čini se kako su inteligentniji u usporedbi s općom populacijom, no traže odgovore kako je život nastao, i postoji li smisao. Vizija kako će zla svijeta nadvladati neko opće dobro pruža vrlo moćan osjećaj shvaćanja svijeta i njegovih problema", dodaje DiTommaso. Čak je i Isaac Newton proveo dobar dio karijere pokušavajući dešifrirati Knjigu Danijelovu.

Camping je već jednom "predvidio" kraj svijeta 1994., ali on je ipak odgođen zbog pogreške u računanju (čini se kako mu matematika nije baš jača strana). Može se činiti čudnim da ga ljudi već nisu otpisali, s obzirom na ovu pogrešku. No, psihološke studije pokazuju kako pogreške u takvim predviđanjima imaju iznenađujuć efekt da vjerovanja sljedbenika čine još jačima.

U svojoj knjizi iz 1956., "Kada proročanstvo propade: Sociološko i psihološko istraživanje modernih grupa koja predviđaju propast svijeta", autor Leon Festinger i ostali objašnjavaju kako je to fundamentalno pravilo ljudske psihologije, koju zovu kognitivna disonanca. U principu, socijalni psiholozi objašnjavaju kako ljudi imaju problem kada naiđu na dva vjerovanja koja se međusobno ne podudaraju. Npr., vjerovanje da će svijet propasti (zbog čega ste prodali kuću i svu imovinu), te realizacije da je svijet još uvijek tu. U članku koji je za portal New Scientist napisao Richard Wiseman stoji: "Prema ovoj ideji, ljudima nije lako zadržati dva suprotna vjerovanja u isto vrijeme, stoga će izvesti bilo kakvu vrstu mentalne gimnastike kako bi ih pomirili." S obzirom da se ne mogu nositi s kontradikcijama, ljudi će brzo pronaći racionalno objašnjenje - proračuni su bili pogrešni, ili da je njihovo propovijedanje preobratilo toliko mnogo ljudi, pa je svijet spašen, barem privremeno.

Postoje i druga znanstvena objašnjenja zašto se ljudi drže starih uvjerenja, čak i ako im se predoče nove činjenice. Npr., princip potvrde neravnoteže pokazuje kako tražimo informacije koje će podržati naša vjerovanja. Čini se da ukoliko se apokalipsa ponovo ne dogodi, Camping će biti u mogućnosti objasniti zašto, a njegovi sljedbenici će u to vjerovati još i jače nego prije.

Objašnjenje zašto matematika tu ne koristi također nije komplicirano, dodaje DiTommaso: "Kalkulacije ovise o mnogo varijabli uključujući mnogo podataka koje se ne može verificirati, poput činjenice sa je svijet stvoren prije nešto više od 7000 godina. Tako doista možete prilagoditi vašu računicu na bilo koji način da paše."