Trčanjem do doktorata

"Idi uči" vjerojatno predstavlja najčešće korištenu sintagmu roditelja koji imaju srednjoškolce u kući. No, prema studiji koju su proveli švedski istraživači, bolje bi bilo da im s vremena na vrijeme umjesto učenja predlože neku sportsku aktivnost. Naime, Šveđani tvrde da prosječan 18-godišnjak koji se bavi tjelesnim aktivnostima, sportom ili trčanjem kasnije tijekom studija poboljšava inteligenciju i postiže bolje akademske rezultate.

Brojne su studije koje su dokazale povezanost između vježbanja i poboljšanja mentalnog funkcioniranja kod starijih ljudi, naročito kad je u pitanju Alzheimer, a kod djece je primijećeno bolje postizanje rezultata u školi. Mo, nitko do sad nije istražio vrijedi li isto i za adolescente i mlađe odrasle. Osim toga, objavljeno je mnogo članaka koji insinuiraju to da je utjecaj tjelesne aktivnosti na tinejdžere, su smislu učenja, čak negativan.

"U toj dobi mozak je poprilično plastičan", objašnjava Maria A. I. Åberg sa Sveučilišta u Göteborgu, "i tad svoj oblik poprimaju i glavne kognitivne značajke. Zato smo smatrali da bi bilo dobro istražiti je li među ostalim čimbenicima koji djeluju na razvoj centralnog živčanog sustava i tjelesna aktivnost."

S 18 godina mladići su išli u vojsku pa je bilo vrlo lako doći do ogromne količine podataka s testiranja. Konkretno, ova je studija obuhvaćala preko milijun mladih rođenih u razdoblju između 1950. i 1976., no, u obzir su uzeti samo oni koji su imali brata - a takvih je bilo 270,000, plus oko 3,100 sličnih blizanaca i 1,440 identičnih blizanaca.

Prisutnost brata je bila važna zbog otkrivanja u kojoj mjeri sve karakteristike ispitanika ovise o genima, okolini u kojoj su odrastali te tjelesnim, točnije aerobnim aktivnostima kojima su se bavili.

Kako u Švedskoj još uvijek postoje registri podataka s regrutacije o testiranjima koja su provođena (tjelesna spremnost, test inteligencije), ali i registri s podacima o ocjenama u školi te podatkovna baza pod imenom LISA, preko koje se moglo otkriti tko je i koliko obrazovanja stekao i čime se bavi, bilo je vrlo lako usporediti sve informacije i doći do konkretnih zaključaka.

Ukratko, otkrilo se da nije važna mišićna masa i snaga mladića već činjenica da bolja inteligencija ima izravne veze s kardiovaskularnim fitnesom, odnosno da su oni koji su se bavili (i dalje se bave) sportom i ostalim tjelesnim aktivnostima  dovodili više kisika u mozak.

Znanstvenici su pokazali kako prošlost i geni u 80 posto slučajeva nemaju gotovo nikakve veze s uspješnošću u školi i na fakultetu već da su tjelesna aktivnost i dobra forma sjajan temelj za postizanje odličnih akademskih rezultata, a time i boljih društvenih pozicija. Naravno, to ne znači da čete trčanjem doći do doktorata, ali će vam taj put svakako biti lakši.