Tradicionalni iscjelitelji pomažu u borbi protiv ebole

Šareni natpis na velikoj ploči na rubu ulice obećava pomoć protiv bolova u trbuhu, protiv tifusa, ili čak impotencije. "Centar za alternativne terapije i prirodne tretmane biljem" smješten je u maloj općini na rubu liberijskog glavnog grada Monrovije.

Ovdje mnogi vjeruju u tradicionalne metode liječenja i zbog toga dolaze u ovaj Centar. Peace Bello, poznatiji pod imenom "doktor Peace" jedan je od ovdašnjih iscjelitelja. "Liječim oboljele od vrućice, malarije, osobe s problemima ejakulacije ili povišenim krvnim tlakom. Lijek koji koristim, dobiva se iz korjenja", priča Peace Bello DW-u.

Ali pacijente koji boluju od ebole on ne liječi: "Do sada nitko s tom bolešću nije došao k meni. I nemam ništa sa čim bi ih mogao liječiti." Moussa Traoré iz susjedne Gvineje misli slično. On je u nadležnom ministarstvu bio na savjetovanju na temu ebola, priča za DW, no ni on nije liječio pacijente oboljele od te bolesti. "Rečeno nam je da pacijente sa simptomima dovedemo izravno u za to predviđene centre i da slučajeve trebamo prijaviti", kaže isjelitelj iz Gvineje.

Takve reakcije su ispravne, kaže Abubakkar Tarawallie iz Crvenog križa u Sierra Leoneu. I tamo mnogi ljudi traže pomoć tradicionalnih izlječitelja. A s njima su u kontaktu on i njegove kolege. Oni upućuju hitan savjet izlječiteljima: Ako je netko bolestan i dođe k vama, nemojte liječiti tu osobu, i nemojte ju primati." Jer tako se bolest može samo proširiti.

Radije k izlječitelju nego u bolnicu

Umjesto toga izlječitelji bi trebali svoje pacijente poslati izravno u bolnicu ili pozvati zdravstvene vlasti da dođu po njih - bez obzira znaju li je li riječ o eboli ili ne. "To se događa i ovdje", kaže Tarawallie u intervjuu za Deustche Welle. U međuvremenu su mnogima u Sierra Leoneu poznati simptomi ebole. Ipak sada je izazov natjerati sve njih da slijede savjete liječnika i organizacija za pomoć: "Mnogi još uvijek misle da magija može pomoći izliječiti određene bolesti", kaže Tarawallie.

K tome još dolazi i nepovjerenje prema bolnicama i manjkava komunikacija, kaže Tarawallie: "Kada je bolest izbila u svibnju u Sierra Leoneu, proširila se vijest: Tko ima ebolu, umire. Tada su se ljudi pitali: Zašto ići u bolnicu kada liječnici već kažu da ionako neću preživjeti?" I izlječiteljica Elizabeth Wobe iz Liberije priča, kako upravo u unutrašnjosti mnogi ljudi izbjegavaju bolnice ili im jednostavno ne vjeruju: "Oni su navikli ići kod svojih tradicionalnih izlječitelja. Ili odu u bolnicu, ondje ne dođe do željenog uspjeha liječenja, pa onda opet idu potražiti pomoć svojih izlječitelja."

932 osobe umrle su od te bolesti od veljače 2014. godine od kada se pojavila ebola u zapadnoj Africi. To su najnoviji podaci Svjetske zdravstvene organizacije.Prilikom opasnih epidemija i jedno i drugo je problematično: Na taj način moguće je da se bolest nedovoljno brzo dijagnosticira, oboljeli ne može biti izoliran, i tako dalje prenosi virus drugima. Iz Sierra Leonea se izvještava o slučaju jedne pacijentice oboljele od ebole koju je njezina obitelj iz centra za liječenje oboljelih odvela iscjelitelju. Kasnije je umrla na putu prema bolnici. Prema informacijama novinskih agencija zemlja je u međuvremenu angažirala vojsku kako bi nadzirala bolnice i kako obitelji i prijatelji ne bi pacijente odvodili na silu i bez liječničkog savjeta.

Zajedno umjesto jedni protiv drugih

Oni polaze od brojke 1711 kada su u pitanju potvrđeni sučajevi ebole ili sumnjivi slučajevi. Iz Gvineje se virus proširio u susjednu Liberiju i Sierra Leone a u kratkom vremenu stigao je i do nedaleke Nigerije.

Iako se virus snažno proširio, u pogođenim zemljama mnogi ne vjeruju da ta bolest zaista postoji i boje se sebi priznati da oni sami, njihova rodbina ili prijatelji mogu oboljeti. Svjetska zdravstvena organizacija označila je primjerice otpor i nijekanje društva u Liberiji u odnosu na virus kao jedan od najvećih izazova ebola krize.

Abubakkar Tarawallie iz Crvenog križa u Sierra Leoneu poznaje ovu problematiku. On i njegove kolege blisko surađuju od izbijanja bolesti s tradicionalnim izlječiteljima. "Neki od vodećih izlječitelja sada su dio našeg tima za senzibiliziranje zajednica", kaže Tarawallie.

Oni bi ljudima trebali prenijeti važne informacije o bolesti, zaštiti od virusa i znakovima prepoznavanja bolesti- kako bi im dali informaciju da je ebola slučaj za bolnicu a ne za iscjelitelje.Putem kampanja koje senzibiliziraju javnost vlasti, liječnici i organizacije za pomoć pokušavaju u pogođenim zemljama objasniti ljudima sve o eboli i pojasniti im da prilikom tipičnih znakova karakterističnih za ebolu poput vrućice, glavobolje i bolova u mišićima trebaju otići u bolnicu ili u zdravstveni centar.