Tommy Emmanuel raznježio Zagrepčane

O velikim umjetnicima uvijek se napiše mnogo knjiga, članaka, osvrta i recenzija pa ipak mi smo mišljenja  da njihova djela najbolje govore o njima. Zato je i ovaj tekst samo skromni pokušaj da se opišu događaji koji su se odigrali u srijedu u Maloj dvorani Doma sportova u kojoj je Tommy Emmanuel nakon višegodišnjeg izbivanja razgalio zagrebačku publiku svojom virtuoznošću na gitari.

Još 2003. na svojem prvom gostovanju u Hrvatskoj dobio je brojne poklonike, iako je uglavnom nastupao po manjim koncertnim prostorima. Upravo je u tim manjim i intimnijim prostorima bilo lakše uspostaviti kontakt s publikom koja je gladovala za kvalitetnom glazbom. No, nastup u Domu sportova Tommyju je bio najveći u našoj zemlji, a da je povezanost s auditorijem bila i više nego velika pokazalo se svaki put kad bi svirka počela i završila. Gromoglasno pljeskanje, povici s tribina i dozivanje glazbenikova imena u maniri najvjernijih navijačkih skupina samo su mali dio spektakla s njegova nastupa.

Dvorana se počela puniti i prije osam sati kad je krenulo zagrijavanje za koncert uz Mairtin O'Connor Trio, irski sastav koji ga inače prati na ovogodišnjoj turneji. Mairtin je nekima vjerojatno poznat kao jedan od pokretača Riverdancea, irskog step dance fenomena koji ga je i proslavio i vinuo u sam vrh harmonikaškog instrumentalizma.

Publika je uživala uz tradicionalne zvuke irske glazbe, na tren melankolične na tren vesele i dinamične. Gitarist Seamie O'Dowd, violonist Cathal Hayden i sam O'Connor uspjeli su podići atmosferu do usijanja konstantnim izmjenjivanjem tempa svirke koja vas jednostavno tjera da, ako ništa drugo, bar lupkate nogama o pod u njenom ritmu. Predigra je završila nešto prije devet sati i nakon kratke pauze najavljena je zvijezda večeri.

Na pozornici se napokon pojavio uvijek nasmijani i sjajno raspoloženi Tommy koji je samo nakratko pozdravio publiku i bez suvišnih riječi započeo s onim što najbolje zna.

Njegova posebno izrađena Maton EBG808 gitara s pickupom i posebnim internim mikrofonom (kojemu je inače dao nadimak „Mouse" ) te dvije TE1 Matonke nebrojeno su puta bile na restauraciji i popravcima od silnog sviranja. Ali za zagrebački su koncert bile u sjajnom stanju.

Standardna inspiracija Tommyja Emmanuela legendarni Beatlesi zvučali su sjano - od Here Comes the Sun, When I'm 64, Day Tripper preko Lady Madone. Krenuo je Emmanuel onda na Henryja Manzzinija i njegovu Moon River i zaradio oduševljeni pljesak. Osim nekoliko publici manje poznatih stvari, na repertoaru su bile čuvena Guitar Boogie, Amazing Grace, i Over the Rainbow. Na prve note kompozicije Classical Gas publika je reagirala nevjerojatno glasnim pljeskom, a kad je zasvirao Angelinu, inače pjesmu posvećenu njegovoj kćerkici, potpuno je raznježio  sve prisutne u dvorani.

Između ostalog, jednu pjesmu je posvetio i prelijepim hrvatskim ženama, a nije zaboravio ni Cheta Atkinsa, čovjeka koji mu je na neki način odredio glazbenu sudbinu. Mombasa je vjerojatno jedna od njegovih najpoznatijih stvari; radi se o skladbi koja se svira udaranjem o tijelo gitare što je posebna tehnika koju koriste free-style fingerpicking gitaristi među kojima je, prema mnogim poznavateljima scene, Tommy uz mladog Andyja Mckeeja broj jedan.

Vrhunac koncerta dogodio se na samom kraju kad su mu se na pozornici pridružili dečki iz O'Connorova benda i kad su zasvirali za sve žrtve Vukovara. Tommy je poželio da se Vukovar više nikad ne ponovi i zatim počeo svirati, a Trio ga je pratio. Publika je pala u delirij i, mada je bilo zabranjeno imati upaljene mobitele, gotovo svi na tribinama nisu mogli izdržati a da ne upale svijetla na njima te upaljače i stvore ambijent kakav se rijetko gdje viđa.