Svi Hrvati bi radili vani, ali se ne prijavljuju

U vrijeme gospodarske krize, sve je više građana koji svoju budućnost vide izvan granica Hrvatske. Jesu li spremni na preseljenje zbog (boljeg) posla i pod kojim uvjetima, portal MojPosao otkrio je u istraživanju provedenom na više od 1.200 ispitanika.

Rezultati istraživanja ukratko se mogu sažeti na sljedeći način: prosječan Hrvat želi u inozemstvo, raditi će bilo što, ali ne zna odakle početi i nije se prijavio na nijedan oglas.

Čak 99% ispitanika odgovorilo je da su spremni na preseljenje u inozemstvo zbog (boljeg) posla. Malo više od polovice ispitanika (51%) preselilo bi se bilo gdje - u inozemstvo i unutar Hrvatske, dok bi se 47% ispitanika preselilo isključivo u inozemstvo. Tek 2% ispitanika spremno je na preseljenje isključivo unutar Hrvatske.

Očekivano, nezaposleni ispitanici su spremniji na preseljenje. Njih 54% odselilo bi bilo gdje zbog posla, a 53% preselilo bi se isključivo unutar Hrvatske.

Mlađi ispitanici su fleksibilniji - svejedno im je gdje bi preselili, dok bi stariji ispitanici radije otišli u inozemstvo. Više od polovice ispitanika mlađih od 25 godina (57%) preselilo bi bilo gdje, a većina ispitanika starijih od 41 godine (56%) preferira inozemstvo kao mjesto rada.

Ispitanici sa srednjom stručnom spremom preselili bi u inozemstvo (52%), dok većina ispitanika s višom (55%) i visokom (54%) stručnom spremom nije bitna lokacija budućeg poslodavca.

Loša ekonomska situacija u zemlji glavni je razlog za preseljenje u inozemstvo koji navodi 88% ispitanika. Slijede želja za boljim životnim standardom (87%) i mogućnost građenja karijere (68%).

Kada je u pitanju željena destinacija, većina ispitanika bi odabrala Europu (75%), zatim Sjevernu Ameriku (71%) i Australiju (69%). Pri izboru tvrtke u inozemstvo vodili bi se dobrom plaćom (81%), radnom atmosferom (69%) i mogućnošću za razvoj karijere (67%).

Iako imaju želju za preseljenjem, većina ispitanika komentira da im za preseljenje u inozemstvo nedostaju financijska sredstva ili se nadaju oporavku gospodarske situacije u državi.

Tri četvrtine ispitanika (76%) ne zna kome bi se obratila vezano uz preseljenje izvan države. Obitelj i prijatelji/ poznanici uputili su 15% ispitanika, dok svega 6% ispitanika nije imalo nikakvih problema s pronalaskom potrebnim informacija.

Kada traže informacije o mogućnosti zapošljavanja u inozemstvu, ispitanici se najčešće informiraju na portalima za oglašavanje poslova (67%) i putem interneta (67%). Sljedeći izvor informacija su osobna poznanstva (40%), web stranice tvrtki (38%) i društvene mreže (36%).

Vrste informacija koje traže su: uvjeti preseljenja (95%), podaci o životnom standardu (94%) i smještaju (91%).

Iako su gotovo svi spremni na preseljenje zbog posla, zanimljivo je da više od polovice ispitanika (55%) nije poslalo niti jednu prijavu za natječaj u inozemstvu. Na barem jedan natječaj prijavilo se 35% ispitanika te su sada u iščekivanju odgovora, a 10% ih se javilo i već dobilo odgovor od poslodavca.

Kada bi dobili pozitivan odgovor od stranog poslodavca, 52% ispitanika prihvatilo bi bilo kakav ugovor o radu (52%). Petina ih (21%) ipak želi samo ugovor na neodređeno, a 17% ispitanika pristalo bi na ugovor na određeno, ali dulji od godinu dana. Tek 8% njih pristalo bi na ugovor od 6 do 12 mjeseci, dok bi na ugovor do 6 mjeseci pristalo 3% ispitanika.

Na pitanje koliko bi dugo bili spremni raditi u inozemstvu, najviše ispitanika (40%) tvrdi da se nikada ne bi niti vratili. U stranoj bi zemlji duže od 5 godina ostalo 36% ispitanika, 15% ispitanika zadržalo bi se tri do pet godina, a preostalih 9% vratilo bi se u roku od dvije godine.

Pa ipak, za 61% ispitanika bolja ponuda za zaposlenje bila bi razlog za povratak u Hrvatsku. Malo više od trećine ispitanika (33%) ne bi se vratilo, a svega 5% vratilo bi se bez obzira je li ponuda bolja od one u inozemstvu.