"Sve drugačije" s ukrajinskim F-16?

Iako oko sankcija i odnosa prema Rusiji na sastanku predsjednika država ili vlada zemalja skupine G-7 vlada načelna sloga, u odnosu prema Kini je mnogo više opreza. Najviši predstavnici SAD, Kanade, Velike Britanije, Francuske, Japana, Italije i Njemačke su se složili kako u odnosu prema Pekingu teže "konstruktivnom i stabilnom odnosu", ali ipak je bilo i mnogo kritičnih riječi. U svakom slučaju se želi smanjiti gospodarska ovisnost od kineskih proizvoda,

Peking se upozorava kako je neprihvatljivo što svoju gospodarski utjecaj koristi za ucjenu drugih zemalja, problem je i "prijenos tehnologije" koju dovlači u svoje tvrtke gdje je opet i državni utjecaj prevelik za ukus ovih političara, a isto tako je zabrinjavajuća militarizacija Kine i njeno zveckanje oružjem, osobito prema Tajvanu. No dodaje se i kako bi "prosperitetna Kina koja se drži međunarodnih pravila bila u interesu čitavog svijeta". 

Burne reakcije i Pekinga i Moskve

Već i takva izjava je izazvala burnu reakciju Pekinga: već i to je "miješanje u unutarnje poslove" gdje zemlje G7 "ignoriraju ozbiljnu zabrinutost Kine" i uporno "manipuliraju pitanja vezana za Kinu" i dapače; kleveću i napadaju tu državu, izjavio je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova u Pekingu. 

Pretvaraju se kako "pjevaju pjesmu svijeta mira", ali ne Kina, nego oni sami "ometaju mir i regionalnu stabilnost." Što se Tajvana tiče, opet se ponavlja kako je to dio Kine, a nikoga se ne tiče što Kina čini na Tibetu i drugdje u svojoj zemlji.

Još je više srdžbe bilo u Moskvi, osobito što je na sastanak zemalja G-7 pozvan i ukrajinski predsjednik Zelenski prije svega kako bi se razgovaralo o novoj vojnoj pomoći toj zemlji. Zahvalio se za iskazanu "nepokolebljivu potporu Ukrajini koliko god je to potrebno" kako se čulo na sastanku G-7 u Hirošimi, a i američki predsjednik Biden je obećao novu vojnu pomoć toj zemlji.

Što je u F-16 "kolosalno"?

Ruski ministar vanjskih poslova Sergei Lavrov je u subotu na državnoj ruskoj televiziji oštro napao zaključke u Hirošimi, tvrdeći kako im je jedini cilj "ukrotiti Rusiju". Još je više srdžbe bilo oko sve izvjesnije isporuke američkih borbenih aviona F-16 Ukrajini, što ruska strana smatra "kolosalnim rizikom" kojem se izlaže Zapad. Nakon SAD je u Hirošimi i Francuska objavila kako je spremna obučiti ukrajinske pilote, a Washington je već izjavio kako se neće suprotstaviti isporuci tih aviona koje prije svega žele zajednički organizirati Velika Britanija i Nizozemska. No isto tako je i ostavljeno otvorenim, kad će ti avioni biti isporučeni.

I Zelenski je, nakon što se slično čulo i kod isporuke njemačkih tenkova Leopard 2, rekao kako će ti zrakoplovi "biti prekretnica" i bitno osnažiti težnju Ukrajine osloboditi svoja područja. Što se Njemačke tiče, ona u toj isporuci aviona želi ostati po strani već i zbog toga što ona uopće nema F-16 u svom ratnom zrakoplovstvu.

Teško do ikakve nadmoći na nebu

Makar se mediji natječu u procjenama što bi takvi zrakoplovi značili na bojištu Ukrajine, treba podsjetiti kako je prvi F-16 poletio još 1974. godine i kako Rusija definitivno ima mnoštvo borbenih zrakoplova sličnih, ako ne i boljih osobina. Ipak, na samom početku invazije na Ukrajinu, tek kratko je trajao pokušaj Rusije ostvariti dominaciju nad nebom Ukrajine već i zbog protuzračne obrane na koju je još SSSR polagao veliku pažnju u doba hladnog rata. 

To se odnosi i na zračnu podršku ukrajinskim snagama: koliko su borbenih zrakoplova izgubili i jedna i druga strana od početka ovog rata je teško reći. Makar se vodi evidencija o oborenim zrakoplovima, može se vjerovati i ruskim izvorima koji tvrde kako je niz aviona i helikoptera pao zbog kvara na aparatu. Utoliko je i vojna tajna, koliko je od stotinjak suvremenih borbenih zrakoplova Ukrajine koliko ih je imala na početku rata uopće tehnički operativno jer su redom ruske proizvodnje - Migovi i Sukhoiji raznih tipova.

To je ozbiljan problem i kod isporuke ovih američkih aviona: već i za njemačke i zapadne tenkove je bilo nužno stvoriti servisnu postaju na granici Poljske i Ukrajine, kod aviona je izazov još mnogo veći. Zračnu prevlast ne čine samo takvi avioni, nego i čitav sustav nadzora, njihovog praćenja i podrške, baš kao i sustavno uništavanje protivničke protuzračne obrane - koja se na obje strane čini značajnom. Avioni su mnogo izloženiji radarskom nadzoru nego rakete i bespilotne letjelice tako da se ne čini jasnim zašto Rusija misli kako bi baš to bio "golemi rizik" za Zapad.

Ne sami avioni...

No tu je nešto drugo nego ti sami američki avioni stari gotovo pola stoljeća: i kod nedavne isporuke raketa srednjeg dometa iz Velike Britanije Ukrajini riječ je o projektilu koji se ispaljuje s aviona, a ukrajinske avione je tek trebalo nekako prilagoditi za digitalni transfer informacija s računala zrakoplova na računalo projektila. 

S tim Ukrajina eksperimentira već neko vrijeme - postoji snimka od prije tri godine gdje je projektilom zapadne proizvodnje u ukrajinskom Mig-29 koji ima analogne instrumente, onda upravljao pilot pomoću tableta. Tek razmjerno nedavno je objavljeno kako je doista i uspješno lansirana jedna raketa koja je stigla iz Velike Britanije, danima kasnije nego što je ruska strana objavila kako je "uništila" već dvije takve rakete.