Seks u dugotrajnim vezama: malo, manje, nimalo?

„Seks? Možda jednom u nekoliko mjeseci", tako ili slično zvuče mnogi, uglavnom muški poznanici iz mog okruženja. Oni koji su godinama u vezi, imaju djecu i stabilan život - ali su istovremeno i frustrirani. Na početku, pričaju svi, plamen strasti gorio je neobuzdano. Želja ih je neprestano tjerala u krevet. Iz njihovih razočaranih priča može se zaključiti da su vjerovali kako će to trajati zauvijek.

Zapravo je normalno da seksualna želja nakon godinu ili dvije veze opadne, kaže psihologinja i psihoterapeutkinja Andrea Seiferth, koja u svojoj hamburškoj ordinaciji radi i kao bračna terapeutkinja. Za to je odgovoran promijenjeni koktel hormona. On na početku veze potiče neobuzdani „sex drive", a kasnije stvara osjećaj povezanosti. Oksitocin, takozvani hormon maženja, tada preuzima glavnu ulogu. „Hormoni koji potiču povezanost prigušuju spolne hormone, a time i želju te učestalost odnosa", objašnjava Seiferth. „To jednostavno treba znati kao par", dodaje ona.

No, pitanje je - što sada s tim? „I što učiniti sa činjenicom da žena naizgled još više gubi libido?", pita se terapeutkinja.

Prije svega je potrebna komunikacija, kaže Seiferth. Što volim ja? Što voliš ti? U čemu oboje uživamo? Da bi takav razgovor uspio, važno je razumjeti vlastitu seksualnost. Određena iskustva - pozitivna i negativna - mogu imati ogroman utjecaj na doživljaj želje, posebno kod žena.

Jesu li žene stvarno problem?

Meredith Chivers profesorica je psihologije i ravnateljica Sexuality and Gender Lab na Sveučilištu Queen's u Kingstonu, Kanada. Bavi se, među ostalim, istraživanjem ženske seksualnosti.

Ženska seksualnost funkcionira drugačije nego muška. Chivers je u svojim istraživanjima otkrila da žene mogu biti mjerljivo tjelesno uzbuđene, a da se ne osjećaju uzbuđeno. To znači: samo zato što se vagina ovlaži (lubrikacija), ne znači da žena i osjeća želju. „Primijetili smo da žene reagiraju jasnom tjelesnom reakcijom na čitav niz seksualnih podražaja koji su im potpuno neželjeni - primjerice na prikaze seksualne prisile", kaže Chivers.

Razlog za ovaj tjelesni automatizam je, objašnjava znanstvenica, zaštitna funkcija lubrikacije: u slučaju silovanja time se smanjuje fizičko oštećenje - koliko god to strašno zvučalo. Neusklađenost između tjelesnog i subjektivnog uzbuđenja osobito je izražena kod heteroseksualnih žena, otkrila je Chivers. Kod muškaraca se tjelesna i psihička komponenta mnogo više poklapaju - isto vrijedi i za queer žene.

Iz toga Chivers izvodi zaključak: što kod žena izaziva uzbuđenje, a što ne ovisi o njihovim iskustvima s određenim seksualnim podražajima. Odvojenost između tjelesnog i doživljenog uzbuđenja nije toliko pitanje biologije, koliko seksualne razvojne povijesti žene. „Rodne uloge od ranog djetinjstva, negativne poruke o tijelu, iskustva boli i nasilja - svi ti faktori udaljuju žene od njihovih fizioloških reakcija", objašnjava Chivers. Osim toga, u heteroseksualnim odnosima i dalje se događa da ženska želja i zadovoljstvo nisu u središtu pažnje.

O tome govori i takozvani gender orgasm gap - odnosno razlika u učestalosti orgazma između spolova. Prema istraživanju iz 2022., između 30 i 60 posto žena doživi orgazam tijekom heteroseksualnog odnosa, dok kod muškaraca taj postotak iznosi 70 do 100.

Seks za veću sreću u vezi

Za parove čija se veza nakon početnog vatrometa strasti produbljuje, može postati problem ako žena dugoročno ne dolazi do svog zadovoljstva. Prema istraživanju psihologinje i seksualne znanstvenice Natalie Rosen, neispunjene seksualne potrebe dovode do toga da seks postaje sve opterećujuća tema, a libido nestaje.

Suprotno tome, zadovoljene seksualne potrebe povećavaju želju i zadovoljstvo odnosom. Parovi koji ne razgovaraju riskiraju da iznova i iznova ponavljaju isti seksualni obrazac. „Najčešće su žene te kojima postaje dosadno", kaže Seiferth.

Što pomaže kod veza bez seksa?

„Osobito je ženama važno kako se općenito osjećaju u vezi", kaže Seiferth. Ako nedostaje osjećaj da su viđene i cijenjene, često pati i seksualnost para. „Ženama je potrebno puno hrabrosti da pokažu svoje potrebe i da se zauzmu i za ono što ne žele."

Mnogi parovi koji dolaze u Seiferthinu praksu, a čiji je seksualni život zamro, jedva se dodiruju i u svakodnevici funkcioniraju rutinski. Nema dugih zagrljaja, poljubaca, spontanih dodira. „A onda dođe vikend i očekuje se da će tada biti seks. To se osjeća kao skok s daske od deset metara", kaže terapeutkinja.

Uz otvorenu komunikaciju, potrebna je i svjesna tjelesna bliskost - ne nužno vezana uz seks, nego uz jačanje povezanosti. Kod nekih parova ključ je, pak, autonomija. „Ponekad je važno uzeti malo distance i da svatko doživi nešto novo, uzbudljivo", dodaje Seiferth.

Želja koja se precjenjuje

Često se želja, užitak i uzbuđenje javljaju tijekom predigre - kroz dodire i poljupce. „Ako imam seks samo kad me želja preplavi, čekat ću dugo", kaže Seiferth. To je možda funkcioniralo na početku, ali sada treba - usred brige o djeci, sastanaka i brda rublja - pronaći mirno vrijeme i prostor za razvoj igre i intimnosti, gdje seks nije obaveza, ali jest važan dio partnerskog života.

Jer ne jača samo seks vezu, nego i vrijeme koje par provodi zajedno nakon toga. Parovi koji se nakon seksa maze i ostaju bliski jačaju osjećaje povjerenja, bliskosti i privrženosti. Prema istraživanju psihologinje Amy Muise, takvi su parovi zadovoljniji svojom vezom i seksualno ispunjeniji - osobito žene.