Rezidencija Skyline

Smještena na grebenu holivudskih brežuljaka, rezidencija Skyline predstavlja otvoren pristup stvaranju ekološki osvještene građevine, bez žrtvovanja ljepote i novca. Prekrasna kuća djelo je Hagyja Belzberga, svjetski poznatog arhitekta koji je pod svoje uzeo grupu mladih dizajnera i zaposlio ih u svojoj tvrtki Belzberg architects.

Rezidencija Skyline izgrađena je za samo 180 dolara po kvadratnoj stopi i na njoj je primijenjen niz zelenih taktika za osvještenu i odgovornu gradnju. Zaštita od direktne sunčeve svjetlosti i maksimalno dnevno osvjetljenje bili su parametri za organizaciju prostora i kompoziciju vanjskih zidova. Jugozapadna prednja fasada je izložena niskoj, kasnovečernoj sunčevoj svjetlosti. Unutra je izgrađen hodnik s jednim nosivim zidom koji služi kao toplinski međuspremnik između staklenih stijenki i spavaćih soba. Uz duboke sjenovite strehe, postavljena je i pregrada izgrađena od blago formaldehidne kompozitne drvene građe Extira.

Pogled koji se pamti

Služeći ponajprije kao sredstvo za stvaranje sjene, cijela struktura složena od sitnih komada drvene građe stvara jedinstvenu vizualnu teksturu vidljivu sa zapada. Suprotno tome, sjevernoistočna strana objekta koja je u potpunosti staklena nudi prekrasan pogled na središte Los Angelesa, Laurel Canyon i San Fernardo Vallley od juga prema sjeveru. Vjetrovi se stvaraju kroz doline s obiju strana kuće i kreću se linearno, duž kuće. Velika, dvokrilna vrata sa šarkama otvaraju se s obje strane dnevne sobe čime se, uz poziv vjetrovima da struje neometano kroz unutrašnji prostor, stvara osjećaj boravka na otvorenom. Taj je osjećaj posebno pojačan upotrebom lebdećeg nebeskog kamina, beskonačnim pogledom i betonskom podlogom koja se pruža preko praga do bazena.

U drugom dijelu kuće, hodnik koji vodi do spavaćih soba otvoren je s oba kraja što olakšava protok zraka uz svaku sobu.  I glavna i gostinjska kuća zatvorene su jednom sklopivom površinom sa staklenim i sjenovitim zidovima. Cilj takve strategije je profitirati na ektrinzičnim uvjetima uokviravanja i korištenju čvrstih zidova samog sklopa da bi se djelovalo na susjedne prostore. Staklene površine koje usmjeravaju toplinu prema hladnijim površinama povezuju sjevernu i sjevernoistočnu stranu kuće i otvaraju pogled na središte Los Angelesa. Objekt je orijentiran i projektiran tako da svaka prostorija ima barem jedan stakleni zid kako bi se ostvario prekrasan pogled.

Zaštita od večernjeg sunca

Nepostojanje jednog čvrstog zida u svakoj prostoriji također otkriva sklapanje kao sredstvo uokviravanja. Na jugozapadnim fasadama svake kuće sam sklop je okvir, ali u ovim slučajevima služi kao zid koji je dizajniran da zaštiti interijer od oštrog večernjeg sunca, dok pruža vizualnu teksturu dolini. Strategija odvajanja gostinjske kuće od glavne i uključivanja parkirnog prostora između izvire iz ideje da nadopunjavanje oblika koji bi prostorno mogli biti doživljeni kao, kad se jednom ujedine, dopuštajući međuprostor, spojeni, barem vizualno.

U ovom dizajnu, lica koja su rezultat razdvojenosti u formi stvorila su prostor za gledanje videa i filmova. Prostor iznad garaže sad postaje prostor za okupljanja i društvene događaje, kao i prostor za projekcije na južnoj fasadi gostinjske kuće.