Recenzija filma Ti mene nosiš

U borbi za solidnu gledanost u kinima debitantski igrani film Ivone Juke naslovljen Ti mene nosiš, koji je premijeru doživio jučer navečer u Cinestaru i MSU-u, neće se morati nadmetati samo s konkurentskim filmovima koji caruju multipleksima.

Najveća prepreka ovom, sve moguće pozornosti vrijednom, prvijencu bit će prije svega hrvatska publika i teško zaobilazan zid satkan od predrasuda prema lokalnim proizvodima. Ako je Kristijan Milić (zasluženo) obasipan hvalospjevima zbog unošenja daška svježine u učmali podrum domaćeg filma, onda bi Ivoni Juki trebalo podići spomenik.

Dok je Milić gledatelje iznenadio punokrvnim akcijskim filmom koji bi lako mogao proći kao holivudski produkt, Juka je na stalna jamranja o hrvatskom filmu i njegovom neumornom forsiranju teških drama odgovorila - teškom dramom.

Zbog toga osobno mislim da Ti mene nosiš nema svijetlu kino-budućnost, unaprijed osuđen na tešku borbu i izvjesnu propast. Ali baš kao što je slučaj s Leonidom i njegovim suborcima kod Termopila - što je motiv koji posuđujem iz filma, a ne moj pokušaj da se pohvalim propalom povjesničarskom karijerom - borba unaprijed osuđena na propast Juku neće spriječiti da ostane zapamćena. Svi koji zbog nepremostivih predrasuda dopuste da im Ti mene nosiš promakne, ostat će uskraćeni za iskustvo uživanja u jednom po svim kriterijima odličnom filmu.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.