Recenzija filma Mad Max: Fury Road
Mad Max je, na određeni način, optimalna manifestacija znanja i ljubavi, rezultat predanog razmišljanja i pomnog pripremanja koji se ne da ni sa čime drugim uspoređivati
Prethodno sam, u recenziji Furious 7, napisao: "uzor za povratak akcijskom filmu". Zaboravite to. Razgovarajmo o eksplozivnom Mad Maxu, dvosatnoj rasturačini najvećeg akcijskog kalibra, o autentičnoj estetičkoj mašini napunjenoj usijanim bogatstvom dizajnerskih i pripovjedačkih detalja, o filmu lucidno razloženom između vrhova jednostavne ideje i kompleksne izvedbe, s kaskadama asocijacija, značenja i karakternog razvoja koje se između njih suptilno spuštaju u dubine zadovoljstva bez da vas na silu guraju i govore vam gdje se ono nalazi i kako izgleda.
Mad Max je, na određeni način, optimalna manifestacija znanja i ljubavi, rezultat predanog razmišljanja i pomnog pripremanja koji se ne da ni sa čime drugim uspoređivati i nakon kojeg će se štošta s njime pokušati procijeniti, jedan jedinstven primjerak suvremenog filma o kojem će se do 2020. godine govoriti kao o klasiku, ne tek po tome koliko je beskrajno zabavan i u svom nepopuštanju na papučici gasa radikalan već i po tome koliko je interpretativno plodonosan.
Jednom kada se priča u filmu zahukta - što znači odmah! - naći ćemo se u "jednosmjernoj" radnji s nekoliko isprepletenih priča dirigenata oko čijih se oktanskih sukoba rotira orkestar audiovizualnih perverzija. "Jednostavan" ovdje znači samo ovo: čitav je film jedna neprestana potjera stotine genijalno osmišljenih vozila i originalnih likova s idealnim koncentratom funkcionalnosti i rule of cool supstancije, tijekom koje o postapokaliptičnom svijetu, njegovim stanovnicima, socijalnim odnosima i svim akterima priče saznajemo iz druge ruke, naime iz enormne količine detalja koji su nam dani, dobačeni, podvaljeni i docrtani u svakom pojedinom kadru, a onda i dakako svakom scenom, da bismo na kraju imali seriju sekvenci jednog događaja u kojima imamo što gledati, u kojima imamo što promatrati, u kojima se imamo čemu diviti te o kojima imamo što misliti i govoriti.
Opstanak kao krovna tema, onoliko koliko je jednostavna i površna, taj impuls - opstajanja, preživljavanja - ovdje je briljantno iznesen koordinatama jednostavne radnje koja, međutim, pripovijeda stotine događaja.
Više pročitajte na FAK portalu
Novi komentar