« Hi-tech
objavljeno prije 20 dana i 18 sati
FAKE NEWS?

Pred izbore za EP: Pretvara li se Facebook u Fakebook?

Pred izbore za EP bi se lako opet mogle pojaviti ciljane neistine koje se šire društvenim mrežama. Facebook je doduše uveo neke mjere zaštite, ali to je još daleko od dovoljnog – i mogućeg

Koliko će lažnjaka iscuriti?
Koliko će lažnjaka iscuriti? (Arhiva)
Više o

Facebook

,

lažne vijesti

Komentar adrese Reconquista Nordschwaben pisan početkom travnja se zapravo još uvijek može naći na internetu. Pošta je naslovljena „Zeleni autentično počinju izbornu borbu za Europski parlament 2019" i ispod toga je fotografija predizbornog ureda u Donauwörthu na kojem su obješeni plakati s natpisima „Boriti se protiv nacista svim sredstvima" i „Smrt bijelom njemačkom čovjeku". Naravno, riječ je o zlobno namještenoj fotografiji kako bi se ocrnilo ekološku stranku: fizički plakati više nisu postojali već iste večeri, ali fotografija još uvijek kruži internetom.

Ali ako netko taj komentar na Facebooku želi proslijediti drugim korisnicima javlja mu se upozorenje kako „Correctiv i dpa-Faktencheck sumnjaju u točnost" ove informacije. Jedan od tih partnera je dakle njemačka novinska agencija dpa i ona je samo jedna od već četrdesetak partnera u Europi koji provjeravaju sumnjive sadržaje koji se šire društvenom mrežom.

Facebook ipak uči na svojim greškama

Ovo je tek jedan od mnogih primjera ciljanog širenja neistina društvenim mrežama kako bi se manipulirao politički stav građana. Zapravo se ne zna koliko je takva propaganda lažima učinkovita, no čak i ako se tako utječe na samo nekoliko postotaka birača, to bi na predstojećim izborima za EP moglo imati velikog učinka jer je i sastav i politički smjer budućeg parlamenta veoma neizvjestan. Isto tako, nije sporno kako je upravo Europski parlament mjesto gdje se donose mnoge važne odluke koje utječu na život svih građana EU-a.

Iako broj njegovih korisnika u Europi oscilira, društvena mreža Facebook je još uvijek veoma važan poligon mišljenja korisnika. Semjon Rens, Public Policy Manager u tvrtki Facebook ogranka za Njemačku, Austriju i Švicarsku priznaje kako je njegova tvrtka kasno shvatila opasnost: „Mi smo 2016. kod predsjedničkih izbora u SAD-u loše krenuli s tom temom." To se vidjelo i iz izvješća posebnog istražitelja FBI-a Roberta Muellera kako su Rusi preko raznih kanala poput tvrtke Internet Research Agency (IRA) sustavno širili neistine kako bi pomogli pobjedi za njih željenoga kandidata Donalda Trumpa.

Rens je sudionike tribine na tu temu, održane u Hamburgu, pokušao uvjeriti kako je Facebook u međuvremenu učinio mnogo i kako mnogo suradnika tamo radi baš na tom problemu. No problem je što im redovito trebaju pouzdani domaći partneri, a njih nije lako naći čak niti u svim državama Europske unije. Njemačka je tu prije bila iznimka jer se njemački Savezni ured za sigurnost u informatičkoj tehnici brzo odazvao pozivu Facebooka.

Kako doći do pravih podataka?

Dodatna komplikacija je što je Europska unija mnogo kompliciraniji slučaj od SAD-a: ako ništa drugo, tamo od Pacifika do Atlantika u svim saveznim državama praktično vladaju isti propisi kod izbora. „Mi tu (u Europi) imamo posla s potpuno različitim izbornim zakonima u 28 država članica", žali se Rens. Tako je i ispalo da je tek par tjedana uoči izbora uopće pokrenuta takozvana „Biblioteka propagande" što je jedna od mjera kojom se korisnicima olakšava koja politička stranka ili grupacija stoji iza određene informacije. U konačnici bi tamo trebalo biti jasno i koja politička stranka stoji iza neke propagande i koliko je to platila.

„To je korak u pravom smjeru", smatra Alexander Sängerlaub iz zaklade Nova odgovornost iz Berlina. „Veoma smo znatiželjni, kako će to funkcionirati." Ali i tu ima problema: plaćeni oglasi političkih stranaka su samo maleni dio od mnogih političkih kategorija prisutnih u društvenoj mreži i većini njih je pristup ograničen. Doduše, određene adrese koje po svemu sudeći šire netočne informacije se mogu pojedinačno analizirati, ali Sängerlaub smatra kako to nipošto nije dovoljno. „Kod kampanja dezinformacija često uopće nije jasno tko to točno širi tu laž i koja je njegova stvarna poruka." On traži da znanstvenici dobiju neograničen pristup svim objavljenim porukama kako bi se iz tih podataka mogle dobiti kvalitetne informacije.

Znanost i „znanost"

Zahtjev se može razumjeti, ali u praksi to onda može otići baš u smjeru kamo se ne želi. Jer upravo to je bila metoda sada zloglasnog Cambridge Analytica kako bi onda ciljano utjecao na politički stav korisnika. Facebook je onda svima zatvorio pristup tim informacijama, makar Semjon Rens kaže kako u međuvremenu dopušta pristup određenim znanstvenicima i istraživanjima. Kojim - to baš nije previše jasno pa se zato i ovaj njemački znanstvenik žali kako „letimo i prema europskim izborima zatvorenih očiju".

Još teže nego na Facebooku i Instagramu je praćenje neistina u trećoj aplikaciji tog koncerna, u WhatsAppu. „Ova platforma je šifrirana od početka do kraja, to znači i da podaci nisu sačuvani kod Facebooka", objašnjava Rens. No tu on otvara i načelno pitanje: što je važnije, zaustaviti i aktivno se boriti protiv neistina ili čuvati privatnost građana? Tu nije lako naći pravu ravnotežu, makar u slučaju WhatsAppa to nije toliko važno za Europu. Na izborima u Brazilu je ta platforma imala važnu ulogu, ali tu u Europi ona nije toliko raširena. Povrh toga, kod WhatsAppa je koncern ograničio mogućnost prosljeđivanja neke poruke.

Što je važnije: istina ili privatnost?

I na koncu se postavlja pitanje, tko uopće širi neistinite informacije. Na prvom mjestu se tu ističu lažni identiteti korisnika društvenih mreža i predstavnik Facebooka uvjerava sudionike ove tribine u Hamburgu kako se takvi lažni korisnici uvijek iznova brišu. No problem je što sve više građana posve svjesno želi ostati „nevidljivo" za društvene mreže i niti ne pomišlja vjerovati jednom Facebooku da će baš on savjesno čuvati njihov pravi identitet.

A osim trolova i hakera koji rade za neku državu ili službu koja širi dezinformacije, izvor neistina su na žalost sve češće i „pravi" mediji u kojima se širi loše novinarstvo. U utrci biti brži i od društvenih mreža i mediji sve češće „zaboravljaju" ozbiljno provjeriti informaciju kojom raspolažu. A onda su tu i posve konkretne i namjerne dezinformacije i manipulacije kakve znamo još od Agitpropa i propagandnih mašinerija totalitarističkih država. U tu kategoriju svakako spadaju i protueuropski i antisemitski plakati mađarskog premijera Orbana.

Zaključak: uvijek imati uključeni mozak

Ali na žalost, nije bolje niti kod stranaka i inicijativa od kojih bismo barem mogli očekivati pošten odnos: na nedavnom pozivu građanima u Bavarskoj da se izbore za referendum o raznolikosti vrsta u prvom planu se tvrdilo kako bi i naše vrijedne pčele mogle biti istrijebljene. Da, točno je: mnogi kukci i životinje su ugrožene, ali zapravo baš pčelama ide razmjerno dobro. Usprkos toj „poluistini" rezultat inicijative je bio velika pobjeda zagovornika referenduma.

Zaključak može biti samo jedan: bez obzira koju informaciju dobili i odakle je ona došla, uvijek treba čistom glavom razmisliti što se to saznalo. I to bez obzira dobili tu informaciju na društvenoj mreži, internetu ili u „stvarnom" životu.

Piše: David Ehl/DW
01.05.2019. 15:01:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh