Ni heroj, ni zločinac, samo Amerikanac

Citizenfour oživi u svega nekoliko scena u njegovoj drugoj polovici. Radi se o trenucima kad kamera (da ne kažemo redateljica) nijemo promatra Snowdena kako lagano poljuljanog samoopouzdanja preispituje svoju odluku i očito razmišlja o njenim posljedicama i neizvjesnoj budućnosti.

No, budući da se radi o 'napetom trileru' pažnja se vrlo brzo vraća na novi niz zamornih isječaka iz televizijskih vijesti, sudskih procesa i razgovora o tehničkim detaljima. Druženje sa Snowdenom grubo se prekida kad on mora pobjeći iz Hong Konga. (Amerikanci su ga naravno proglasili nacionalnim izdajnikom, a on je morao zbrisati u Moskvu gdje se i danas skriva.)

Redateljica ga više ne može pratiti i prisiljena je završiti film kako je i počela. S ispisivanjem sadržaja njihovih mailova po ekranu, usmenim prepričavanjem događaja i intervjuima s popratnim akterima.

Ukratko, „Citizenfour" ostavlja dojam nemušto skrpanog djela o filmski ne baš zanimljivom liku koji je, eto, napravio nešto što će zadužiti čovječanstvo. Svjetioničar s početka teksta naučit će svašta zanimljivo iz „Citizenfoura". Nama ostalima ovo je samo povremeno zanimljiv dokument onoga što već odavno znamo i vjerojatno najdosadniji hongkonški triler koji smo ikad gledali.

Cijelu recenziju pročitajte na portalu Nemilosrdni gadovi