Na koji način tonemo u san?

Padanje u san je rutina, ali i mističan proces. Što se više fokusiramo na to, manje je vjerojatno da će se i dogoditi, baš poput gledanja u 3D plakat. Promatranjem samo odmiče dalje, a najbolji mu je pristup s daškom nezainteresiranosti; pa, iako većina nas zaspi skoro svaku noć, ne možemo reći na koji način to činimo.

Čak se i neuroznanstvenici još uvijek trude shvatiti mehanizam kojeg mozak koristi kako bi se prebacio iz stanja budnosti do nesvjesnog spavanja, ali istraživanje otkriva da je prijelaz postepeniji i burniji od okretanja prekidača za svijetlo.

Prema nedavnom radu neuroznanstvenika na Washingtonskom sveučilištu u St. Louisu, za vrijemeprocesa faze prije spavanja - perioda kada se nalazite u krevetu sa isključenim svjetlima i zatvorenim očima, polako „otpuštajući"  kušnje dnevnih nevolja -vaši se moždani valovi  izlažu onome što se naziva alfa aktivnost, uobičajeno vezano s tihom budnošću.

„To je period kada se mozak progresivno odvaja od vanjskog svijeta," napisali su Linda Larson-Prior i njezini kolege 2011. god. u izvještaju. „Subjekti pomalo osciliraju između opažanja vanjskih i unutarnjih misli, dok je većina unutarnjih misli autobiografske ili samoreferentne prirode."

Zatim, u jednom ključnom trenutku, ulazite u prijelaznu fazu sna, poznatu kao faza 1. Moždani valovi usporavaju, prebacujući se na oblik poznat kao theta-pojasno djelovanje, ali su još uvijek isprekidani  kratkim praskovima alfa aktivnosti. Ova vam „štucavica" daje osjećaj da ste još uvijek budni , kaže Scott Campbell, direktor Laboratorija za ljudsku kronobiologiju s Medicinskog fakulteta Weill Cornell, navodeći  kao orijentir istraživanje provedeno 1960-ih godina. „Istraživači su od sudionika tražili buđenjeiz različitih faza sna svaki puta kada su smatrali da će zaspati. Samo je 10 % onih probuđenih iz faze 1 reklo da su bili zaspali."

Pomislite na to šta se dešava kada zadrijemate dok gledate film: Neko vrijeme se  sjećate se fragmenata i komadića prije nego zaspite u potpunosti.  Ovi vam izvadci - pokupljeni za vrijeme kratkih rafala alfa-pojasnih aktivnosti u vašem mozgu - daju osjećaj da ste budni, iako ste u stvari na debelom putu u zemlju snova.

Dalje se vaš mozak prebacuje na fazu 2, početak „istinskog" ne-REM (brzog pokreta očiju - rapid eye movement) sna, kada ovi rafali alfa aktivnosti izumiru. Svi se neuroznanstvenici slažu da je ova faza u stvari san, iako vi to možda još uvijek ne znate. U ovom istom uzbudljivom  istraživanju sna iz 1960-ih godina, „oko 60 % ljudi je vjerovalo da su bili zaspali kada su probuđeni iz faze 2," rekao je Campbell za Life's Little Mysteries. Ostalih 40 % bi vam rekli da još nisu bili zaspali.

Ovo ima smisla u svijetlu istraživanja iz 2010. god. kojeg su proveli neuroznanstvenici s Tajvana. Pokazali su da je faza 2 povezana s daljnjim redukcijama u percipiranju vanjske stimulacije. Iako smo zaspali, još uvijek možemo čuti pokoju riječ dijaloga iz tog filma, dok postepeno ono blijedi.

Nadalje ulazimo u sporovalno spavanje (također poznato kao duboki san, delta-pojasna aktivnost, ili faze 3 i 4), i naposlijetku, doživljavamo REM san - fazu kada sanjamo. Dok je teško percipirati  faze 1 i 2, 90 % ljudi prepoznaje da su  definitivno zaspali nakon što su probuđeni  poslije ulaska u faze 3 ili 4. To znači da smo dovršili prijelaz. Od tog trena nadalje, ostatak noći provodimo kružeći između ne-REM faza 2, 3 i 4 i REM sna.

Početak sna zaista mrzi pažnju. „Većina ljudi, što se više trudi zaspati, imaju manje uspjeha u tome," rekao je Campbell. „Jedan dramatičan primjer ovoga je nesanica zbog pokretanja sna (sleep onset insomnia - SOI). Osobe koje pate od SOI-a su često zabrinute zbog posljedica nespavanja (na primjer, iscrpljenosti narednog dana), pa se održavaju budnima dok su opsjednuti tonjenjem u san."

Naravno, nije samo razmišljanje o tonjenju u san ono što nas održava budnima; opsesija bilo čime će vjerojatno smetati. Campbell je rekao, „Zbog toga 'brojanje ovaca' ili razmišljanje o ničemu, uz malu količinu emocija, može pomoći u pokretanju procesa sna."

Izvor: Znanost.com