Moždana aktivnost utječe na samopercepciju

Novo istraživanje provedeno na teksaškom sveučilištu u Austinu došlo je do zaključka kako ljudi koji manje koristite čeoni režanj mozga imaju više mišljenje o sebi, javlja ScienceDaily.

"Kod zdravih ljudi viša razina aktivnosti frontalnog režnja mozga znači da se ti ljudi vide realnije odnosno preciznije. S druge strane, što manje koriste frontalni režanj to je vjerojatnije da će sebe vidjeti kao poželjnije osobe odnosno kao da su bolji od drugih", kaže profesorica Jennifer Beer, voditeljica istraživanja.

Teksaška studija ponudila je znanstvenicima nove spoznaje o vezi moždanih funkcija i ljudskih osjećaja i percepcije koje bi mogle dati nove uvide u probleme s kojima se suočavaju osobe koje pate od depresije i drugih mentalnih poremećaja. Uz to, liječnici kažu kako bi nova saznanja mogla pomoći kod oporavka ovisnika o metamfetaminu čiji su čeoni režnjevi mozga često oštećeni.

U istraživanju je sudjelovalo 20 ispitanika čiji su mozgovi tijekom međusobnog uspoređivanja bili praćeni uređajem za magnetsku rezonancu (MRI). Kod onih koji su sebe vidjeli boljima od drugih zamijećena je slabija aktivnost u orbitofrontalnom korteksu koji se inače povezuje s razumom, planiranjem, odlučivanjem i rješavanjem problema. S druge strane, kod onih koji o sebi nisu imali visoko mišljenje ili je ono bilo realno primijećena je četiri puta veća aktivnost u frontalnom režnju.

Znanstvenici su zanimljivim istaknuli i podatak o tome kako su kod pitanja o sebi na koja se moralo odgovarati brzo ispitanici u velikoj mjeri davali pozitivnije odgovore dok su kod neograničenog vremena za odgovaranje rezultati bili puno realniji. To je istraživače navelo da pretpostave kako je staloženije procesuiranje informacija vjerojatan razlog zbog kojeg se aktiviranjem frontalnog režnja dolazi do realističnijih zaključaka.

"Ispitanici su tijekom brzog odgovaranja donosili vrlo nerealistične zaključke što nam govori kako je za takvo zaključivanje potrebno iskorištavanje puno manje mentalnih resursa. Moguće je da se radi o situaciji sličnoj onoj našeg vizualnog sustava - da iz kratke i brze percepcije izvlačimo zaključke koji su 'zadovoljavajući' za taj trenutak iako nisu dovoljno precizni", zaključila je profesorica Beer.