Kada jesti, a kada vježbati za mršavljenje

Vježbanje je sjajna i potrebna stvar, no organizam različito reagira na njega, a još više utjecaja imaju vaše navike koje, zapravo, određuju koliko ćemo smršaviti - i hoćemo li išta.

Recimo, biciklisti koji su vozili bicikl na prazan želudac potrošili su dvostruko više masti od onih koji su prije bicikla popili energetski napitak (npr. shake), pokazalo je britansko istraživanje.

Vježbanje na prazan želudac moglo bi pojačati koristi za zdravlje koje nose fizičke aktivnosti, doznaje se prema istraživanju o vezama vremena obroka i metaboličkog zdravlja s vježbanjem, prenosi New York Times.

Studija koja je obuhvatila muškarce koji žive sjedilačkim životom i umjereno su biciklirali u sklopu istraživanja pokazuje da učinak vježbanja na vaše zdravlje ovisi o tome jedete li i kada.

Općenito, svako vježbanje poboljšava  zdravlje.

No, nedavno istraživanje pokazuje da različiti ljudi na slične vježbe reagiraju drukčije. Čak i kad svi obave jednake vježbe nekima to više koristi ili izgube više na težini ili uspostave veću kontrolu nad šećerom u krvi.

Većina stručnjaka vjeruje da naša genetika, prehrana, fizička sprema, temperament i drugi aspekti naših života djeluju zajedno kako bi odredili kako naše tijelo reagira na vježbanje.

No neki znanstvenici posumnjali su da vrijeme obroka također igra ulogu. Mišići izloženi naporu trebaju gorivo uglavnom u obliku šećera ili masti. Izvor toga goriva može biti naš zadnji obrok kad šećeri i masti iz njega stignu u krvotok ili masno tkivo, odnosno šećeri koje je naše tijelo prije uskladištilo.

Uskladištene masnoće mogu biti problem ako takvog tkiva skupimo previše.

Masni mišići ne reagiraju dobro na inzulin koji usmjerava šećer iz krvi u mišiće. Kao rezultat toga višak masnoća može pridonijeti rezistenciji inzulina, povišenom šećeru u krvi i povećanom riziku od dijabetesa tipa 2 te drugih metaboličkih stanja.

Znanstvenici sa Sveučilišta Bath u Engleskoj proučili su može li vrijeme obroka utjecati na to koliko se masnog tkiva sagori tijekom vježbanja, što bi moglo objasniti zašto neki sagore više masnog tkiva tijekom vježbanja, a neki manje.

Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 30 pretilih muškaraca koji žive sjedilačkim životom. Nakon što su analizirali njihovu fizičku spremu i osjetljivost na inzulin podijelili su ih u tri skupine.

Prva je nastavila živjeti nepromijenjenim sjedilačkim načinom života, druge dvije počele su vježbati pod kontrolom triput tjedno vozeći sobni bicikl umjerenim tempom uz praćenje srčanog ritma i količine masnoća i šećera koje bi potrošili.

Jedna skupina dva sata prije vježbanja popila bi shake, a druga placebo napitak sličnog okusa ali bez kalorija, odnosno ta je skupina vozila bicikl na prazni želudac ne znajući to.

Nakon vježbanja svaki ispitanik dobio bi suprotni napitak od onog prije vježbanja. Program je trajao šest tjedana.

Kao što se moglo očekivati, kod grupe koja je nastavila živjeti sjedilačkim životom ništa se nije promijenilo, a druge dvije skupine poboljšale su fizičku spremu i smanjile obujam struka iako ih nije mnogo izgubilo na težini.

Utvrđeno je da su oni koji su vozili sobni bicikl na prazan žaludac potrošili dvostruko više masnih zaliha od onih koji su popili kalorični napitak prije vježbanja. Svi su ispitanici potrošili otprilike istu količinu kalorija vježbajući, no kad nisu prvo jeli, više tih kalorija bilo je iz masnog tkiva.

Kod njih se uočiilo i veće poboljšanje u osjetljivosti inzulina.

"Rezultati studije sugeriraju da se više može izvući iz vježbanja bez jačanja njegova intenziteta ili trajanja kada vježbate bez doručka", kaže profesor Javier Gonzalez sa Sveučilišta Bath koji je objavio studiju čiji su rezultati objavljeni u časopisu Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism.