Kad vidiš jednog „Hobita“, vidio si sve
Drugi diodonosi napredak, naracija je dinamičnija, a omjer bezvezno-brbljanje spram spektakularne-akcije koji je u jedinici bio bar 70:30 u korist brbljanja, sad je obrnut
U trenutku kad je primao svoja tri Oskara, za koscenarista, režisera i producenta trećeg dijela trilogije „Gospodar prstenova", „Povratak kralja", Peter Jackson imao je 42 godine, a već je svima, pa vjerojatno i njemu bilo jasno da je njegovo najbolje iza njega. Sjajan je to bio uspjeh za momka s Novog Zelenda kojem su prva tri filma bila tri trasherske horor schlock komedije, a četvrti jedan mali krasni niskobudžetni psiho-socijalni horor („Heavenly Creatures").
No, naravno da za Jacksona sad više nije bilo povratka na skromne, no budget početke, pa je snimio solidnog, ali preskupog „King Konga", a nakon njega i ne baš solidne, nešto ozbiljnije „Ljupke kosti". Kad je vidio da tu nema nekog kruha, ni „umjetničkog", ni komercijalnog, prebacio se iz producentskog u režiserski stolac planirane nove ekranizacije Tolkiena, zamjenivši na tom mjestu Guillerma Del Tora.
Prva odluka koju je donio bila je naravno, da se planirana dva filma pretvore u trilogiju, a druga da svaki film traje tri sata. Kad je riječ o prvom filmu nove trilogije, „Hobit: Neočekivano putovanje", ta je strategija krivac za nevjerojatno razvučen i dosadan film, kojem to međutim nije smetalo za uspjeh na blagajnama. Drugi dio, „Hobit: Smaugova pustoš", na tom planu ipak donosi napredak, naracija je dinamičnija, priča i zaplet konačno su „prodisali", a omjer bezvezno-brbljanje spram spektakularne-akcije koji je u jedinici bio bar 70:30 u korist brbljanja, sad je obrnut. Značajno su bolji i raznovrsniji i pejzaži, kao i scenografija i dizajn setova, i sad je novi serijal po tom pitanju apsolutno ravnopravan s prvim.
U dvojci Hobit Bilbo (Martin Freeman), čarobnjak Gandalf (Ian McKellen) i družina patuljaka predvođena Thorinom Štitonošom (Richard Armitage) nastavljaju svoje putovanje prema Ereboru ne bi li vratili Kraljevstvo koje je patuljcima prije mnogo godina preoteo ogromni zmaj Smaug (glas Benedicta Cumberbatcha). Za petama im je ogromna hrpa odvratnih Orkova predvođena groznim Azogom, koji strašno opasno izgledaju i vjerojatno jednako divno mirišu, ali zapravo padaju kao muhe, pogotovo kad nalete na Legolasa (Orlando Bloom, povratnik iz prve trilogije) i njegove Elfove, odnosno njihove lukove i strijele te goleme čakije.
Cijeli tekst o filmu „Hobit: Smaugova pustoš" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
Novi komentar