Je li starenje bolest ili nezaustavljiv prirodni proces?

Neosporna je činjenica da je proces starenja neumoljiv i nezaustavljiv. Ipak, stručnjaci koji su svoj radni vijek posvetili proučavanju tog procesa tvrde kako je došlo vrijeme da se stvari počnu gledati iz drugog kuta - i to onoga iz kojega se starenje smatra nekom vrstom bolesti koju je moguće liječiti, odgoditi i kojom je moguće manipulirati.

„Ako se starenje bude smatralo bolešću, to će izmijeniti načine na koje na njega reagiramo. Na primjer, liječnici će imati zadatak da ga liječe", tvrdi David Gems, biogerontolog koji je održao govor na tu temu na nedavno držanoj konferenciji „Turning Back the Clock", održanoj u Londonu.

Trenutno su farmaceutske kompanije kao i stručnjaci na neki način ograničeni regulativama u SAD-i u EU koje diktiraju pravilo da se lijekovi mogu proizvoditi isključivo za specifične bolesti i stanja, ne za nešto tako općenito kao što je starenje.

Upravo zbog toga, smatra Gems, farmaceuti ni neće trošiti sredstva i potencijale na stvaranje 'lijekova za starenje'. Što je velika šteta obzirom da je sve više dugovječnih ljudi diljem svijeta a što dokazuje da su ljudi sposobni produljiti svoj životni vijek.

Tijekom 20. stoljeća životni vijek u razvijenim zemljama povećao se za 30 godina. Stručnjaci očekuju istu priči u ovom stoljeću. Jedna danska studija objavljena prošle godine tvrdi da će 50 posto djece rođene nakon 2000. doživjeti najmanje 100. rođendan.

Ali starenje je kompleksno samo po sebi. Ono podrazumijeva pojavu brojnih bolesti vezanih upravo za nizanje godina. Demencija, Alzheimer neizlječivi su (barem zasad) i udvostručuju se svakih 20 godina - do 2050. na svijetu će od njih patiti 115 milijuna ljudi. Tu su još dijabetes, srčani problemi, tumori... Troškovi lječenja tih stanja kod starijih ljudi također nezaustavljivo rastu. Zamislite koliko je onda situacija teška u zemljama u razvoju!

A sve njih povezuje jedan zajednički čimbenik - starenje. Ne čudi stoga što Nir Barzilai sa Sveučilišta Yeshiva iz New Yorka smatra da se teret bolesti može olakšati rješavanjem problema starenja. „Jednu stvar svi previđaju. Starenje je zajednička stvar svim spomenutim bolestima, a mi ne istražujemo zajednički mehanizam koji stoji iza njih. Samo gledamo pojedine bolesti." Zato stručnjaci planiraju obrnuti stvar i krenuti s rješavanjem problema starenja što bi po prostoj logici moglo imati pozitivne rezultate i u borbi s navedenim bolestima. Najveći je pomak napravljen u proučavanju gena vrlo starih osoba kako bi se identificirali mehanizmi odgovorni za dugovječnost. Znanstvenici pokušavaju pronaći načine kojima bi imitirali genetska djelovanja i tako produljili život, ali i ono najvažnije, zdravlje.

Farmaceutskom manipulacijom tih genetskim mehanizama život bi se teoriji trebao moći produljiti. Bar tako misli Andrew Dillin sa Medicinskog instituta Salk u Kaliforniji. Ali problem ideoloških i institucionalnih barijera koje priječe usmjeravanje istraživanja u smjeru usporavanja starosti još uvijek je aktualan. Najveći je pak problem taj, smatra Gems, što se starenje umjesto bolešću smatra prirodnim biološkim procesom s kojim se ne treba igrati.

Sva trojica spomenutih stručnjaka ipak vjeruje kako se klima mijenja i da znanstveno tijelo koje dijeli njihove stavove raste iz dana u dan.

Dillin kaže kako produljenje života nije jedini cilj ostvarenje dugovječnosti već da je važnije postići to da dug život bude prožet dobrim zdravljem: „Kad smo u javnosti i kažemo da se bavimo procesom starenja, prvo što ljudi pomisle je da želimo od 100-godišnjaka napraviti ljude koji će doživjeti 250 godina, što ne može biti dalje od istine. Ono što ja želim jednom 60-godišnjaku kojemu prijeti Alzheimer je to da odgodi razvijanje te bolesti, doživi 80. rođendan i upozna unuke."