Fukushima - život nakon katastrofe
Nedavno je objavljeno kako je 45% djece unutar područja 50 kilometara od elektrane u Fukushimi pozitivno na radijaciju
Unatoč tomu što vijesti iz Fukushime odavno više nisu na naslovnim stranicama svjetskih medija, 3000 radnika nastavlja se boriti kako bi stavili elektranu napokon pod svoju kontrolu, a njihov početni optimizam zamijenila je zabrinutost o posljedicama najveće nuklearne katastrofe nakon Černobila.
Tvrtka koja upravlja elektranom, Tokyo Electric Power (Tepco) javila je ovaj tjedan kako su uspjeli stabilizirati temperaturu u bazenima s vodom u kojima su se odlagale potrošene radioaktivne šipke.
Iako elektrane još uvijek ispuštaju radijaciju, ona je tek milijunti dio onoga što je ispušteno u atmosferu za vrijeme nekoliko vezanih eksplozija koje su se dogodile u elektrani sredinom ožujka ove godine.
Dok političari debatiraju o budućnosti nuklearne energije u zemlji koja je do katastrofe bila jedna od njenih najvećih zagovaratelja, liječnici i znanstvenici tek počinju zbrajati svu štetu na ljudsko zdravlje i život koju je ostavila radijacija.
„Sedamdeset tisuća ljudi još se nije vratilo svojim kućama nakon katastrofe. Radi li parlament uopće išta po tom pitanju?" pita se Tatsuhiko Kodama, voditelj centra za radioaktivne izotope na Sveučilištu u Tokiju.
Zagađenost iz Fukushime, upozorava, smanjivat će se vrlo polako i na način koji je gotovo nemoguće predvidjeti, što potencijalno može biti katastrofalno za zdravlje ljudi.
Njegovi su strahovi potvrđeni prošli tjedan, kada je otkriveno kako je 45% djece unutar područja 50 kilometara od elektrane pozitivno na radijaciju, iako je većina još uvijek unutar granica „normale" koju propisuje japanska Komisija za nuklearnu sigurnost.
„Odavno se zna da rak uzrokuju višestruke genetske mutacije kroz period od više desetljeća" kaže cijenjeni znanstvenik. „Nakon Černobila, trebalo nam je 20 godina da statistički potvrdimo povećanje broja raka štitnjače u mladih ljudi i djece. Zbog toga treba biti posebno oprezan kad je Fukushima u pitanju i donijeti važne odluke odmah, a ne čekati godinama prije nego učinimo nešto", zaključuje profesor.
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
Novi komentar