Feministički pristup ekranizacije bajki

Zašto su nam bajke bitne, koji su razlozi ove eksplozije reekranizacija „poznatih priča" kojoj svjedočimo zadnjih nekoliko godina, što čini tu magičnu privlačnost čudesnog svijeta bajki, što on sve skriva ? U naredna dva tjedna pokušat ću dati odgovor na ta pitanja kroz filtere feminističkog i psihoanalitičkog pristupa, a onda i njihovu sintezu na recentnom primjeru Disneyjeve Maleficent.

The fairest of them all

Feministice '60-ih posebnu su pažnju dale analizi bajki odnosno priča u kojima on -princ - odlazi u razne pothvate, dok ga ona - princeza - pasivno čeka. Ta je princeza uvijek najljepša djevojka u zemlji, a specifične su značajke njene osobnosti zanemarene. Princ iz Pepeljuge braće Grimm zamjenjuje dvaput pravu princezu za njezine sestre, a i u Disneyjevoj verziji potrebna mu je cipela ne bi li bio siguran tko je njegova ljubljena. Druga značajka heroine njena jemladost. Zaključno s trećom značajkom, ritualom koji priprema za brak, a koji uključuje niz ponižavajućih situacija za junakinju, ova bi se heroina, kao i žanr bajki u kojima se ona pojavljuje, mogli oformiti frazom „nevino progonjene junakinje".

Takva je Snjeguljica, takve su Pepeljuga i Matovilka. Ono što feministice (s pravom) uočavaju jest činjenica da se heroina, kao što je voljena zbog svoje ljepote, nagrađena zbog svoje pasivnosti. Nagrada je, dakako, brak s Princom Očaravajućim. Druge, „aktivne "junakinje  poput Crvenkapice ili Marice koja spašava Ivicu, ne dolaze do tog stupnja zrelosti u kojem se brak prakticira (Red Riding Hood (2013.) zaobilazi to pravilo). Te heroine, kaže Catherine Orenstein, još nisu dovoljno (društveno) oblikovane za svoje „odrasle" uloge.

Cijeli tekst pročitajte na FAK portalu