FAK recenzija: Nešto mora puknuti

Ruža polako rastvara svoje latice i pupa u krajnji stupanj svoje svjetski eksploatirane ljepote, beskompromisno i nezaustavljivo. No, uz trnje koje je štite, ona je daleko od nježnog i krhkog cvijeta. Opisana slika, pomalo isklišejizirana u svojoj poetizaciji, zapravo je prikladna metafora u filmu o transrodnom traganju.

Već je iz samog naslova, a i iz početnog monologa protagonista jasno da je revolucija, bilo kakva promjena iz korijena, trnovit proces koji zahtijeva mnogo izdržljivosti. Jer bez trnja nema zvijezda.

Mladi se Sebastian (Saga Becker) odmah u uvodnim riječima predstavlja kao otpadnik koji iščežava i koji ne pripada, kako drugima, tako ni sebi, zasićen besmislom svog života. U potrazi je za istinskim izrazom sebe, Ellie, i načinima da se prevede u nju, svojim ne odveć dubokim promišljanjima u tijeku filma iscrtavajući put do svog rodnog određenja.

Naracija ne nudi mnogo povrh već viđenih motiva u okviru teme egzistencijalne krize, ali predstavlja tek površinu ispod koje se naziru patnje mladog junaka uz simptome ozbiljne depresije. U tom je smislu film zanimljiviji i uspjeliji po onome što prikazuje nego po onome što priča.

Sve o filmu Nešto mora puknuti pročitajte na FAK portalu.