Ničije dete iz ničije zemlje

Nakon što je došao tiho i otišao iz Venecije sa čak tri nagrade (nagrada publika i za scenarij u programu Tjedan kritike te nagrada FIPRESCI-ja za najbolji film izvan konkurencije), film Vuka Ršumovića „Ničije dete" dobio je čast otvoriti ovogodišnje izdanje Zagreb Film Festivala, što je ujedno i regionalna premijera ovog srpskog filma u kojemu je Hrvatska manjinski koproducent.

Filmska priča zasnovana je na slučaju s kraja osamdesetih, kada su lovci u središnjoj Bosni u šumi pronašli divljeg dječaka kojeg su vjerojatno odgojili vukovi. Dječaku daju ime Haris Pućurica te ga pošalju u dom za nezbrinutu djecu u Beogradu, no odgajatelji ne pronalaze način kako da socijaliziraju dječaka koji hoda na sve četiri, reži i grize, ne podnosi kuhanu hranu, odjeću ni cipele.

Srećom, jedan od štićenika doma, dječak Žika (Pavle Čemerikić) zainteresira se za Harisa kojemu daje nadimak Pučke te pomaže da počne komunicirati s okolinom. Nakon 5 godina u domu Haris je već sasvim solidno socijaliziran dječak, govori, piše i ide u školu, no s početkom rata, a zahvaljujući imenu, postaje metom klinaca zaluđenih nacionalizmima s početka devedesetih. No, tu na scenu ponovno stupa uvijek budna birokracija pa iz BiH stiže dopis kojim nova država potražuje izručenje svog građanina Harisa Pućurice pa Pučke mora ponovno na put koji će ga odvesti prvo u rat, a zatim u one iste šume iz kojih je prije nekoliko godina odveden.

Priča o bosanskom Mowgliju, naravno, ima nemale alegorijske potencijale o divljima i pitomima, a podatna je i za cikličku interpretaciju povijesnih zbivanja što je karakteristično za filmove s ovih prostora, no redatelj Ršumović ne pokazuje onu za debitante tipičnu sklonost jakim gestama i boldanju značenja.

Cijeli tekst o filmu „Ničije dete" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.