FAK recenzija: Lilting

Posljednjih se godina u skandinavskim zemljama uvriježio stereotip (za sjevernjačke, ne balkanske pojmove) tradicionalnog muškarca koji, okružen emancipiranim ženama, iskonsku ljubav odlučuje tražiti i/ili kupovati na Dalekom istoku.

Izuzmemo li fizičku privlačnost, azijatske ljepotice pravi su izbor i iz jednog vrlo očitog razloga: kulturno-jezične barijere. Bez zajedničkog jezika ljubavnici su svedeni na puku tjelesnost. Dok je on „visok" i „plav" zapadnjak, ona ostaje „sitna" i „egzotična" ljepotica, glasova jedno drugome milozvučno (eng. lilting) nerazumljivih. No, jednom kad se ta barijera ukloni, njihova je povezanost ugrožena. Ljubav možda jest slijepa, ali koliko je točno ona gluha?

Lilting, mada bez mladog i/ili nordijskog mesa, prikazuje odnos slično krhke srčike. U staračkom domu koji kao da je set vrlih Momaka s Madisona, postarija i naoko slatka Junn (Cheng Pei-pei; Crouching Tiger, Hidden Dragon) kinesko-kambodžanskog porijekla ljubuje s pohotnim Britancem Alanom (Peter Bowles).

On njoj donosi cvijeće i štipa za guzu, ona njemu nostalgično nariče o svojoj prošlosti, posebno uživajući u činjenici da, o čemu god da mu drobila, u njegovim očima ostaje „egzotična krasotica". Vrlo su sretni i zadovoljni, kao dva neodoljiva golupčića.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.