EU uredba o obnovi prirode

Uredba o obnovi prirode ključni je zakon u okviru Zelenog plana. Njime se predviđa obnova najmanje 20 posto kopnenih i morskih područja koja su u lošem stanju do 2030. i svih ekosustava do 2050. godine.

Iako su Vijeće, koje predstavlja države članice i Europski parlament postigli dogovor o uredbi u studenom prošle godine, njegova službena potvrda trebala je biti samo formalnost, ali jedva je prošao u Europskom parlamentu, a u Vijeću nije bilo kvalificirane većine. U Europskom parlamentu u veljači ove godine, izglasan je tijesnom većinom, a onda je zapelo u Vijeću.

Do proboja je došlo kada je austrijska ministrica za okoliš iz reda Zelenih Leonore Gewessler odlučila podržati zakon unatoč suprotnoj preporuci svoje vlade što je omogućilo kvalificiranu većinu. To znači da je za zakon morala glasati većina od 55 država članica, dakle njih 15, koje predstavljaju najmanje 65 posto stanovništva cijele Unije.

Protiv uredbe glasale su Finska, Švedska, Poljska, Italija i Nizozemska, a suzdržana je bila Belgija, koja predsjedava Vijećem.

Austrijska vlada je odmah po usvajanju zakona najavila da će podnijeti tužbu pred Sudom EU-a i tražiti poništenje te odluke jer glas savezne ministrice "ne odgovara domaćoj volji i nije u skladu s ustavom".

Europska komisija je u lipnju 2022. predložila zakon o obnovi prirode pošto je više od 80 posto europskih staništa u lošem stanju. U prijedlogu se navodilo da bi države članice trebale obnoviti najmanje 20 posto područja koja su u lošem stanju do 2030., 60 posto tog područja do 2040. i 90 posto tog područja do 2050. godine.

Prijedlog Uredbe koji je iznijela Europska komisija izazvao je oštre podjele među desnim zastupničkim klubovima, s jedne strane, i socijalista i zelenih koji su prijedlog zagovarali, a u pregovorima Vijeća i Parlamenta prvotni ambiciozniji ciljevi Komisije su umanjeni.

Zastupnički klub Europske pučke stranke isticao je da bi zakon u obliku u kojem je predložen doveo "do smanjenja proizvodnje hrane, povećao bi cijene, dodatno ugrozio sigurnost hrane u Africi i blokirao infrastrukturne projekte koji su ključni za klimatsku tranziciju".

Nova pravila bi trebala pomoći u obnovi biološke raznolikosti degradiranih ekosustava u kopnenim i morskim područjima država članica i doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena.

Uredba postavlja obvezujuće ciljeve u sedam područja djelovanja, kao što su obnova kopnenih, obalnih i slatkovodnih ekosustava, obnova morskih ekosustava, obnova urbanih ekosustava, obnova prirodne povezanosti vodotoka i prirodnih funkcija susjednih poplavnih područja, obnova populacija oprašivača i obnova šumskih ekosustava.

Države članice trebat će u svojim nacionalnim planovima definirati kako će ispuniti te ciljeve. Iz mjera su izuzeta područja koja se koriste za vojne svrhe i ključna su za nacionalnu obranu, a predviđena je mogućnost odgode ciljeva u slučaju iznimnih socioekonomskih posljedica.