Ozon može spasiti!

Atmosferske razine hidroklorofluorougljika (HCFC), štetnih plinova odgovornih za rupe u ozonskom omotaču, dosegle su vrhunac 2021. godine - pet godina prije projekcija i od tada se smanjuju, pokazuje nova studija objavljena prošli tjedan u časopisu Nature Climate Change. Drugim riječima, ovi se plinovi smanjuju brže nego što se očekivalo!

Podsjetimo, Montrealski protokol potpisan 1987. godine, kao jedina stvar koju je neoliberalizam ikada dobro učinio za klimu, imao je za cilj postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski omotač, a nalaze se prvenstveno u rashladnim uređajima, klima uređajima i aerosolnim sprejevima. Nova studija otkrila je da su atmosferske razine hidroklorofluorougljika (HCFC), štetnih plinova odgovornih za rupe u ozonskom omotaču, dosegle vrhunac 2021. godine - pet godina prije projekcija!

Zagađivači u atmosferi

Najštetniji CFC plinovi postupno su ukinuti do 2010. u nastojanju da se zaštiti ozonski omotač. Očekuje se da će HCFC kemikalije koje su ih zamijenile biti eliminirane do 2040. Ovo istraživanje ispitivalo je razine tih zagađivača u atmosferi korištenjem podataka iz Advanced Global Atmospheric Gases Experiment i američke Nacionalne uprave za atmosferu i oceane. Zabilježen je strmoglavi pad HCFC-a,a zasluge za to pripisane su Montrealskom protokolu, strožim nacionalnim propisima i pomaku industrije u iščekivanju nadolazeće zabrane ovih zagađivača.

CFC i HCFC su snažni staklenički plinovi, što znači da njihovo smanjenje također pomaže u borbi protiv globalnog zatopljenja. CFC mogu trajati u atmosferi stotinama godina, dok HCFC imaju životni vijek od oko dva desetljeća. Čak i kada više ne budu u proizvodnji, prijašnja uporaba ovih proizvoda nastavit će utjecati na ozon u godinama koje dolaze. Program Ujedinjenih naroda za okoliš 2023. procijenio je da bi mogla proći četiri desetljeća prije nego što se ozonski omotač oporavi na razine prije nego što je rupa prvi put otkrivena 1980-ih.

Desetljeća za oporavak

Zamislimo sada da se Kyoto protokol provodio s istom ozbiljnošću, da se 2012. godine, koja je zapravo bila ključna godina za preokrenuti tok klimatskih promjena - a danas je samo propuštena prilika - ispoštovala ozbiljnošću Montrealskog protokola.

Ili, zamislimo da se s istom ozbiljnošću provodi Pariški sporazum iz 2015. godine. No, ne provodi se, i svi se nadamo da je naša vjera u to da nam se ništa loše ne može dogoditi jača od znanstvenih činjenica.