Da Vinci je predvidio da će smak svijeta biti 4006. godine?

Sabrina Sforza Galitzia danas radi u vatikanskom arhivu, a prije toga vrijeme je provodila na kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu proučavajući zapise Leonarda da Vincija te je došla do zaključka kako postoji 'da Vincijev kod', ali ne onoliko poznat i popularan kao roman Dana Browna.

Sforza Galitzia je za The Times otkrila kako je da Vinci kao datum smaka svijeta predvidio 1. studenoga 4006. godine. Naznake za to pronašla je u da Vincijevom muralu Posljednja večera. Na njemu je, prema istraživačici, prikrivena matematička i astrološka zagonetka koju je navodno uspjela riješiti. Zagonetka je smještena u središtu polumjesečastog prozora iznad prikaza Isusa Krista s apostolima netom prije raspeća.

Da Vinci je predvidio da će svijet nestati u 'univerzalnoj poplavi' koja bi, prema istraživačici iz vatikanskih arhiva, trebala početi 21. ožujka, a završiti 1. studenoga 4006. godine. Podaci ukazuju na to da je da Vinci smatrao kako će taj datum označiti 'novi početak za čovječanstvo'.

Vatikan je prošle godine objavio Galizijinu studiju pod naslovom "Posljednja Leonardova večera u Vatikanu", a u njoj je iznjela rezultate istraživanja tapiserije 'Posljednja večera' koja je prema da Vincijevom poznatom muralu iz Milana napravljena za francuskog kralja Luja XIII. Galizia navodi kako je posebnu pažnju obratila na skriveni 'da Vincijev kod' koji uključuje znakove zodijaka i korištenje 24 slova latinske abecede kao oznaka za 24 sata u danu.

Da Vinci je priču o čovječanstvu vidio kao put prema "zbiru svega" ili "konačnoj spoznaji" kakva je opisana u Knjizi otkrivenja, ali i od strane antičkih autora poput Platona i Aristotela. Kao znastvenik, ali i vjernik te živeći u vrlo 'teškim vremenima', da Vinci je svoje poglede na svijet dijelio, ali i skrivao kako ne bi bio imao problema zbog 'progresivnog' svjetonazora.

Original Posljednje večere koju je Galizia proučavala nalazi se u milanskom samostanu Santa Maria delle Grazie. Dimenzije su mu 460 x 880 centimetara, izrada je trajala od 1495. do 1498. godine, a obnavljan je od 1978. do 1999.